Jubilej - 75. obljetnica Antifašističke fronte žena Hrvatske PDF Ispis E-mail

ULOG U BUDUĆNOST

U oslobođenom Otočcu i Prozoru u Lici održana je od 11. do 13. lipnja 1943. godine Prva zemaljska konferencija Antifašističke fronte žena Hrvatske sa nakanom da organizacija AFŽ-a obuhvati što veći broj žena antifašistkinja bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost i uključi ih u narodnooslobodilački pokret

 

U borbenim jedinicama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske žene su se isticale hrabrošću i sposobnošću, te su se mnoge od njih izdigle na položaje političkih i vojnih rukovodilaca. Mnoge od njih poginule su herojskom smrću s oružjem u ruci.

Godine 1943., Antifašistička fronta žena, masovna organizacija koja je okupljala sve žene koje su se borile za ciljeve narodnoosobodilačkog pokreta, izrasla je u izvanredno brojnu i razgranatu mrežu  okružnih, kotarskih općinskih, mjesnih, rajonskih i seoskih odbora te bezbrojnih aktiva žena antifašistkinja u tvornicama, uredima, gradovima i selima u svim krajevima Hrvatske, slobodnima i okupiranima.

U oslobođenom Otočcu i Prozoru u Lici održana je od 11. do 13. lipnja 1943. godine Prva zemaljska konferencija Antifašističke fronte žena Hrvatske, na kojoj je, uz sudjelovanje osamdeset delegatkinja iz svih krajeva Hrvatske, izabran Glavni odobr. Za predsjednicu izabrna je Marija Maca Gržetić. Konferencija je ocijenila postignute rezultate i utvrdila organizacijske i političke zadatke AFŽ-a Hrvatske. Osnovni zadaci su tražili da organizacija AFŽ-a obuhvati što veći broj žena antifašistkinja bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost i uključi ih u narodnooslobodilački pokret.

U referatu na Prvoj konferenciji AFŽ-a Hrvatske Anka Berus, uz ostalo naglašava: „Politička je osnova AFŽ-a jedinstvo svih rodoljubivih antifašističkih snaga bez obzira na vjeru, narodnost, raniju stranačku pripadnost i društveni položaj. Da su mase žena prihvatile tu platformu, dokaz su danas naše organizacije, njihova širina i njihova rasprostranjenost po cijeloj zemlji“.

Potkraj rujna 1943. godine izabran je u Voćinu Oblasni odbor Antifašističke fronte žena za Slavoniju, a od 18. do 19. studenoga  1943. održano je na otoku Braču Prvo oblasno savjetovanje i izabran Oblasni odobr AFŽ-a za Dalmaciju. Od lipnja 1943. godine Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske počinje izdavati svoj list „Žena u borbi“. Oblasni i okružni odbori Antifašističke fronte žena također izdaju svoje listove.

Žene su bile aktivni članovi organa narodne vlasti, od seoskih narodnooslobodilačkih odbora pa do najvišega zakonodavnog i izvršnog tijela Hrvatske  -  ZAVNOH-a, kao i rukovodstva drugih organizacija NOP-a. Žene su postigle političku ravnopravnost što im je zajamčeno i u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske donesene na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a 1944. godine. Članak 3. glasi: „Žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci“. Ta ravnopravnost se zapravo ostvarivala od prvih dana ustanka kada su se žene sve masovnije uključivale u borbu.

Žene su bile glavni činitelj u radu cjelokupne logistike pri obavljanju ratnih zadataka. One su prikupljale hranu, odjeću, obuću i sanitetski materijal, a već godine 1943. na poljoprivrednim radovima, gotovo su u potpunosti zamijenile muškarce koji su se nalazili u  redovima NOV-e. Žene su dale ogroman doprinos u osiguranju stalne zdravstvene zatite partizanskih jedinica i civilnog stanovništva. Borile su se i perom, stihom, riječju. Značajna je bila aktivnot likovnih umjetnica partizanki. Kao članice mnogobrojnih amaterskih kazališnih grupa svojom su glumom doprinosile kulturnom uzdizanju i borbenom jedinstvu narodnih masa po selima i zaseocima.

Žene borci u jedinicama NOV nisu nimalo zaostajale za drugovima ni po junaštvu ni po znanju i usvajanju ratne vještine. Vladimir Bakarić je u govoru na Prvom kongresu AFŽ-a Hrvatske u Zagrebu 1945. godine, uz ostalo rekao: „Žene su kod nas nosile teret rata jednako kao i svaki građanin ove zemlje. Žena je pokazala do sada jedan neviđeni heroizam, jednu neviđenu svijest koja joj je dala pravo da danas ona bude ne samo ravnoprani građanin nego  građanin s kojim ćemo se mi još ponositi“.

 

B. M.