JEDNA STRANICA: Bleiburg PDF Ispis E-mail

Prosvjed protiv komemoracije bleiburške tragedije - ZAUSTAVITI USTAŠIJU NA BLEIBURŠKOM POLJU!!

Tristotinjak antifašista iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske održalo je prosvjed protiv  službene komemoracije čiji je pokrovitelj i obilati financijer Hrvatski sabor. Poručili su da nemaju ništa protiv da se na Bleiburškom polju odaje počast žrtvama, ali im smeta politička konotacija. Smatraju da ljudi ovamo dolaze uglavnom kako bi veličali ustaški režim i takozvanu Nezavisnu državu Hrvatsku. Govoreći na prosvjednom okupljanju FRANJO HABULIN, predjednik SABA RH, osudio je ubijanja bez sudskog postupka, ali kako je rekao „ne mogu i neću odati počast onima, tako likvidiranima, koji su  -  djelujući na strani okupatora, kao kvislinzi  -  ukaljali ruke krvlju nevinih“

Da Austrija više neće tolerirati fašistički dernek na Bleiburškom polju najavljeno je mnogo ranije od dana održavanja komemoracije 73. obljetnice bleiburške tragedije i Križnog puta čiji su suorganizatori bili Hrvatski sabor  (pokrovitelj i obilati financijer), Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine i Katolička crkva u Hrvatskoj.  Pravila, ne samo za ovu komemoraciju nego i za buduće, utvrdili su organi Republike Austrije i tamošnja Katolička crkva. Bez fašističkih obilježja, HOS-ovih amblema s krilaticom „za dom spremni“, ustaških odora i znakovlja, „bižuterija“, neprimjerenih majica, kapa, zastava, poglavnikovih slika. Svi „koji  budu narušavali ugled Republike Austrije bit će privedeni i kažnjeni, a strani državljani među njima bit će trenutno protjerani uz zabranu ulaska u Austriju“.

Antifašisti i demokrati

U centru Bleiburga, koji je 5,5 km od mjesta komemoracije bleiburškim žrtvama, održan je prosvjed 300-tinjak  antifašista, predstavnika nevladinih organizacija i udruga iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske  - protiv komemoracije koja je istovremeno upriličena na Bleiburškom polju.  Skup je u ime organizatora Zveze koroških partizanov  pozdravio ANDREJ MOHAR a moderatori su bili DAGMAR SCHINDLER, NORA CHRISTENHUSS, SAMUEL LASTER, PRIMOŽ STEIR , ANTONIA ROMANO i MILAN WUTTE. Govorili su VIOLETA TOMIČ (Slovenija), FABIO VALON (Italija), MARTIN DIENDORFER (Austrija) i FRANJO HABULIN (predsjednik SABA  RH), koji je rekao da „nakon dugog niza godina smogli smo snage da zajednički kažemo ono što na ovome mjestu treba reći. Kada kažem mi, onda mislim na nas iz Hrvatske, predstavnike Saveza antifašističkih boraca i antifašista, kao i svih onih u mojoj domovini koji su odabrali antifašizam kao svoje ljudsko, a ne političko opredjeljenje. Mislim i na naše prijatelje iz Slovenije, Austrije i Italije“.

„Okupila nas je potreba i želja da se odupremo zlu koje se širi Europom, a osobito njezinim jugoistokom  -  povijesnom revizionizmu. Ujedinila nas je spoznaja da se moramo oduprijeti kako tome zlu, tako i onom što je u njegovome korjenu, a to je neofašizam, odnosno oživljavanje ideja naci-fašizma za kojega smo se nadali i vjerovali da je za sva vremena poražen sa završetkom Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je Habulin i dodao: Nama ne trebaju nikakve maske, nikakve vjerske manifestacije da bismo sakrili ono što stvarno jesmo, jer mi se toga ne stidimo, niti to sakrivamo. Mi smo antifašisti, mi smo demokrati i mi smo bespogovorni protivnici toga da se više od 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata krajnje grubo falsificiraju njegovi rezultati. Mi smo protiv toga da se pobjednike proglašava poraženima i zločincima, a da se poražene koji dokazano jesu bili zločinci proglašava ako ne pobjednicima, a ono svakako domoljubima koje je samo stjecaj okolnosti doveo na pogrešnu stranu, a tu i tamo počinili su i poneki zločin“.

„U opredjeljivanju između naci-fašizma i antifašizma nema i ne može biti slučajnosti ili pogreške, niti se priklanjanje bilo ovoj, bilo onoj opciji može opravdati bilo kakvim stjecajem okolnosti. Onaj tko je bio na strani sila Osovine, taj niti je bio, niti je htio biti antifašist. Možda svi to nisu bili iz dubokog uvjerenja, sigurno je i među njima bilo oportunista, ali biti uz naci-fašiste značilo je biti na strani zločina planetarnih razmjera. O tome nikakve dvojbe nema, niti je može biti. I to treba jasno poručiti svima koji se kite obilježjima kvislinških režima; svima koji ističu njihove simbole i, napokon, svima koji podupiru nekakve inicijative da se „napokon istraži puna istina“ o naci-fašizmu, njegovim pomagačima i njihovim zločinima. Takve se nakaradne ideje javljaju u Hrvatskoj u vezi s najvećim ustaškim koncentracionim logorom, istodobno i logorom smrti  -  Jasenovcem. Nema nikakve pomirbe između fašizma i antifašizma. Niti je može biti“.

Zločini na pobjedničkoj strani

Habulin je upozorio kako su kvislinzi s jugoistoka Europe produljili Drugi svjetski rat na ovome području za tjedan dana. Nisu prihvatili bezuvjetnu kapitulaciju trećeg Reicha, čime su sami sebe izuzeli od primjene Ženevskih konvencija. „Da li time želim poreći da je i na strani pobjednika bilo zločina? NI u kojem sluičaju! Da li želim opravdati likvidacije zarobljenih  kvislinga koje su provođene bez ikakvoga suda? Ni najmanje! Ne, mi priznajemo da je zločina bilo, mi ih osuđujemo, ali mi ih stavljamo i u povijesni kontekst vremena u kojemu su izvršeni. Zločina odmazde nakon godina nezamislivog naci-fašističkog terora, nakon holokausta i genocida, bilo je  -  u manjoj ili većoj mjeri  -  u svim do tada okupiranim zemljama Europe. Ni to nije opravdanje za ono što se događalo nakon predaje šarolike skupine kvislinga kod Bleiburga. Opravdanje nije, ali jest objašnjenje. Jer, ti zločini nisu bili politika. Oni su bili posljedica strahota što su ih slobodnomisleći ljudi pod okupacijom, antifašistički borci, njihove obitelji, doživljavali za vrijeme vladavine naci-fašizma. Politika je te zločine pokušala spriječiti, o tome postoje pisani dokazi, ali kada su se dogodili  -  pomirila se s njima i nije ni pokušala kazniti počinitelje. I opet  -  jugoistok Europe nije tu nikakva iznimka. Ni u jednoj zemlji što je stenjala pod okupacijom, nisu kažnjavani oni koji su nakon oslobođenja pravdu uzeli u svoje ruke, ma kako to  -  pogotovo iz današnje perspektive  -  izgledalo neprihvatljivo“.

„Mi smo danas ovdje zato što nam novi pobornici fašizma, neofašisti raznih nijansi  -  nerijetko na žalost i iz redova političara  -  ne dozvoljavaju da zatvorimo to poglavlje novije prošlosti. Dapače, oni ga uvijek iznova otvaraju, manipulirajući kako s povijesnim činjenicama, tako i s brojem ubijenih. Svakome tko je bio nevin i ubijen je, a bilo je i toga, treba odati počast. Osobno u ime hrvatskih antifašista odajem počast svim nevinima koji su strdali u osvetničkom valu nakon oslobođenja. Za to opravdanja nema. Osuđujem ubijanja bez sudskog postupka, ali ne mogu i neću odati počast onima, tako likvidiranima, koji su  -  djelujući na strani okupatora, kao kvislinzi  -  ukaljali ruke krvlju nevinih. I nikada neću pristati da se fašizam i antifašizam na bilo koji način i pod bilo kojim izgovorom   -  a najčešći je onaj o osudi svih totalitarnih režima  -  izjednačavaju. Fašizam i antifašizam, to su mrak i svijetlo, to su noćna tama i sjajno sunce“.

„Živimo u Europi koja se ujedinjuje. Nadam se da je još živa svijest o tome da je današnja Europa izgrađena na temeljima antifašizma. Mi to ne zaboravljamo. Volio bih da poruke s ovoga skupa dopru i do onih vječno jučerašnjih koji put u budućnost vide u povratku u prošlost. Povratka nema. To je jedini put što vodi u budućnost primjerenu idejama i idealima demokracije. Dakle, demokracija i antifašizam, a ne neofašizam i falsificiranje povijesti. Istina, a ne laž. To je naša poruka, jednaka danas, kao što je bila jučer i kao što će biti sutra, vječna poruka, kao što su vječne i vrijednosti antifašizma“, zaključio je Habulin.

Partizani – hrvatska vojska

Dodajmo, imajući na umu okolnosti koje su mu prethodile i posljedice koje su iz njega proizašle, Bleiburg je vojno-politički poraz hrvatske državotvorne politike koju je utemeljio i provodio ustaški pokret na čelu sa Antom Pavelićem, a čiju tragičnu cijenu poraza je podnijela vojska tzv. NDH, poglavito njene komponente  -  časnički kor, ustaška vojnica, oružništvo i legionari. Bleiburške žrtve ne mogu se poistovjetiti sa većinom hrvatskog naroda, iz jednostavnog razloga što se ni većina hrvatskog naroda nije poistovjetila i stavila u službu tzv. NDH. Naprotiv, većina hrvatskog naroda ustala je protiv nacifašističke okupacije, a veliki dio hrvatskih domobrana tijekom rata okrenuo je leđa Paveliću i priklonio se Titu. Jamačno, Bleiburg je veliki demografski i ratni gubitak Hrvata, ali onih Hrvata koji su do zadnjeg bili u službi Trećeg Reicha i tzv. NDH, Hitlera i Pavelića.

Bez obzira na to što je među zarobljenicima bilo mnogo koljača i zločinaca, moralo se pridržavati Ženevskih konvencija u postupku sa zarobljenicima neprijateljske vojske. Propuštena je rijetka prilika da partizani pokažu kako se u svim prilikama pridržavaju Ženevske konvencije i tako potvrde svoju istinsku narodnu orijentaciju. Sasvim je pogrešno Bleiburg i Križni put predstavljati kao suštinu Narodnooslobodilačkog pokreta, što čini hrvatska desnica, jer to jednostavno ne odgovara povijesnim činjenicama. Osuđujući ubojstva kod Bleiburga i na Križnom putu, SABA RH do kraja će braniti povijesnu istijnu  -  da je NOP Hrvatke jedna od najsvjetlijih stranica njene povijesti.

Na Bleiburškom polju želi se revidirati i promijeniti povijest, te se obezvrijediti hrvatske partizane kao savezničku i pobjedničku vojsku koja je u državno-pravni poredak Hrvatske vratila Dalmaciju, otoke, Istru, Baranju i Međimurje. Zanemaruju se sjećanja na zločine počinjene za vrijeme tzv. NDH. Konačno, rat je trajao sedam dana duže, nego u ostatku Europe, zato što se ni nakon kapitulacije nacističke Njemačke, snage ustaške tzv. NDH (a ne kako ih se pogrešno naziva „hrvatskom vojskom“, jer HRVATSKA VOJSKA, su, koliko god to nekom smetalo  -  partizani) nisu željeli predati.

B. M.