Jubileji 75. obljetnica pobjede hrvatskih i slovenskih partizana PDF Ispis E-mail

SNAŽAN UDARAC BELOJ GARDI

Oslobađanjem Suhora zadat je snažan udarac Beloj gardi u Beloj krajini,  zajednička borbena djelovanja hrvatskih i slovenskih partizana doprinijela su učvršćivanju međusobnog povjerenja u borbi protiv okupatora i kvislinga

 

Druge ratne godine, u ljeto 1942. nakon završene roške ofenzive, Bela garda uz pomoć talijanskog okupatora uspostavila je niz uporišta u Dolenjskom i Notranjskom. Radi osiguranja komunikacija između Bele krajine i Novog Mesta, belogardejska Legija smrti okružila je u studenom 1942. godine planinu Gorjanci sa 16 uporišta, među kojima je bilo najjače u Suhoru (selu u Sloveniji, 5 km sz. od Metlike).

Tu su bili Štab 3. belogardijskog bataljuna sa 3. četom i vod iz 23. puka talijanske divizije Isonzo (ukupno 139 belogardista i 35 Talijana), utvrđeni u školi i u župnom dvoru. Radi uništenja neprijateljevog uporišta u Suhoru, formiran je 24. studenog zajednički hrvatsko-slovenski Operativni štab, koji je odlučio da u toj akciji angažira snage 13. hrvatske brigade „Josip Kraš“ (kasnije preimenovane „Rade Končar“), slovenske udarne brigade „Ivan Cankar“ i Istočnodolenjski (Vshodnodolenjski) NOP odred. Napad na Suhor, koji je počeo 26. studenoga u 19 sati, izveli su 3. bataljun i 2 . četa 2. bataljuna 13. brigade, dok su ostale jedinice te brigade zatvarale pravac prema Metliki i Radatovićima. Brigada „Ivan Cankar“, osiguravala je pravce od Novog Mesta, Semiča i Črnomelja, a Istočnodolenjski NOP odred izvršio je demonstrativni napad na Metliku. Ogorčene borbe trajale su cijelu noć 26/27. studenoga. Poslije nekoliko juriša bombaške grupe su, noću, uz pomoć minera, zapalile i uništile uporište u školi, a u zoru 27. studenoga i župni dvor.

Komandant Štaba odreda bio je Većeslav Holjevac (komandant Druge operativne zone Hrvatske), politički komesar dr. Jože Brilej-Bolko (pomoćnik političkog komesara Glavnog štaba Slovenije), zamjenik komandanta Jaka Avšič (zamjenik komandanta GŠ Slovenije), zamjenik komesara Marko Belinić (politički komesar Druge OZ) i operativni oficir Vojo Ivetić iz 13.brigade.

Neprijateljska posada u Suhoru, na glavnoj cesti Metlika-Novo Mesto, u podnožju Gorjanaca, bila je, prema zajedničkoj procjeni četničkog rukovodstva Draže Mihailovića i bjelogardijskog rukovodstva, jedna od najznačajnijih na sektoru Gorjanci-Bela krajina. Tom jakom posadom su nastojali da s dominantnih položaja onemoguće povezivanje slovenskih i hrvatskih partizanskih jedinica.

U dvodnevnim borbama u Suhoru i oko Suhora neprijatelj je pretrpio velike gubitke. Samo u Suhoru Bela garda i Talijani imali su 57 mrtvih, 11 ranjenih i 81 zarobljenog vojnika. Zaplijenjeno je 119 pušaka, 6 puškomitraljeza, 7 tisuća puščanog streljiva i 50 bombi. Nakon oslobođenja Suhora ubrzo je okupator napustio i Radatoviće. Zapadni dio Žumberka bio je oslobođen.  Rade Bulat, ratni komandant 13. proleterske brigade, prisjeća se u svojim zapisima, kako je oslobođenjem Suhora i Radatovića zadan najteži udarac 3. bataljunu Bele garde zvanom Legija smrti. Bataljunom je zapovijedao kapetan bivše Jugoslavenske vojske i oficir Draže Mihailovića Dobrivoje Vasiljević. (U Suhoru su zarobljeni Dobrivoje Vasiljević i dvojica belogardijskih aktivista, sudac Miha Jerman i fratar Klemen Norbert.) Oslobođenjem Suhora uspostavljeno je i borbeno povjerenje i operativna suradnja između 13. proleterske brigade i Cankarjeve brigade, koje će se ponovno potvrditi u napadu na Krašić 14. prosinca 1944. godine u borbi sa ustašama.

Trećeg dana od oslobađanja talijanski okupator se povukao iz Radatovića. Teritorij Bele krajine i zapadnog dijela Žumberka najvećim dijelom postali su slobodni. Talijanski se okupator povukao u svoje uporište u Metliku i tamo utvrdio. Bela garda čiji je štab u Suhoru zarobljen ostala je obezglavljena bez svojeg rukovodstva. Uspješna borba hrvatskih i slovenskih partizana tih dana imala je širokog odjeka.

 

Bojan Mirosavljev