Jubileji DVANAESTA JE „MAJKA“ SLAVONIJE PDF Ispis E-mail

Navršilo se 75 godina od osnutka opjevane partizanske jedinice – 12. slavonske brigade, formirane u selu Budićima kod Pakraca od dijelova 1.i 2. slavonskog NOP odreda

 

Slavonija je za nešto više od pet mjeseci, od kraja 1942. do sredine 1943. godine, doživljavala najveći domet u izgradnji oružanih snaga NOP-a Hrvatske. Osnovano je šest brigada, dvije divizije i 2. hrvatski (1. slavonski) korpus.

Dvanaesta slavonska udarna brigada (do prosinca 1942. – 1. slavonska) formirana je u selu Budićima kod Pakraca 11. listopada 1942. od dijelova 1, i 2. slavonskog NOP odreda. Pri formiranju imala je četiri bataljuna, mitraljesko i topovsko odjeljenje, omladinsku i bolničku četu – ukupno 958 boraca. Prvi komandant brigade bio je Bogdan Crnobrnja, a politički komesar Ranko Zec. Zamjenik komandanta bio je Radojica Nenezić, a zamjenik političkog komesara Pero Car.

Diverzantska aktivnost

U listopadu 1942. brigada je zauzela ustaško uporište Podvrško, željezničku stanicu Ratkovicu, vodila borbe  sa ustašama kod Lovčića i sa Nijemcima kod Gradišta, kad je oborila i zrakoplov. Brigada je razvila diverzantsku aktivnost na prugama u Požeškoj kotlini i u Podravini. Vodila je i veoma teške borbe 6. i 7. prosinca u napadu na Podravsku Slatinu, a 11. na 12. prosinca zauzela Voćin, nakon nekoliko dana porušila prugu Banova Jaruga – Virovitica u dužini od 8 km, 20. prosinca zauzela Orahovicu i šest dana kasnije Orljavac.

Brigada je 30. prosinca ušla u sastav 4. (kasnije 12. slavonske) divizije. U psunjsko-papučkoj operaciji u proljeće 1943. vodila je borbe s Nijemcima, ustašama i domobranima na Ravnoj gori i na Psunju. Sudjelovala je u oslobođenju Požeške kotline, 4. lipnja 1943. u zauzimanju Našica. U srpnju se, u sastavu 12. divizije prebacila u Hrvatsko zagorje, sudjelovala u napadu na kazneni zavod u Lepoglavi kad je oslobođeno 700 zatvorenika, potom u zauzimanju Grubišnog Polja.

Brigada 26. listopada 1944. dobila je naziv  - proleterska. Do konca godine sudjeluje u čišćenju Podravine od neprijatelja na prostoru Virovitica – Koprivnica, rušenju pruge Beograd – Zagreb, između Garčina i Starih Perkovaca. Zauzela je i Velimirovac i Markovac te Vrbicu. Od uspostavljanja virovitičkog mostobrana krajem prosinca 1944. sudjelovala je u borbama na Dravi i branila pravac Našice – Virovitica.

Pohod na Bleiburg

U 1945. godini vodila je borbe s njemačkim, ustaškim i domobrnskim snagama u rajonu Grubišnog Polja i Pitomače, kod Orahovice, Ćeralija, Voćina, Velike i Našica, kod Okučana i duž ceste Orahovica – Kutjevo. Sudjelovala je u konačnom oslobođenju Slavonije., Podravine i Štajerske. Zadnja akcija 12. slavonske brigade bila je 15. svibnja 1945. u Austriji kada je njezina kolona sa 1800 dobro naoružanih i opremljenih boraca prošla između 12 i 13 sati kraj dvorca na Bleiburškom polju gdje su vođeni pregovori o predaji vojske NDH i crnogorskih četnika. Nakon prolaska brigade pregovori su okončani i neprijateljske su se formacije peredale.

Brigada se poglavito isticala u borbama za naseljena mjesta, na ravničarskom zemljištu i u diverzantskim akcijama. Iz svojih je redova davala kadrovsku jezgru za novoformirane jedinice u Slavoniji (za 17. i 21. slavonsku i 3. Moslavačku brigadu dala je po jedan bataljun, a u druge jedinice veće grupe boraca i rukovodilaca), Dala je i mnoge kadrove organima vlasti i pozadinskim ustanovama na slobodnoj teritoriji Slavonije i sjeverne Hrvatske. Brigada je bila omiljena kod naroda pa su joj pjevali: „Dvanajsta je majka Slavonije, još je niko pobijedio nije…“

Bojan Mirosavljev