Sisak BIJELE RUŽE ZA DJECU STRADALNIKE PDF Ispis E-mail

U spomen na stradanje srpske ratne siročadi, na spomen obilježju Dječjeg groblja na Viktorovcu koje odlukom sisačkog Gradskog vijeća nosi ime ugledne humanitarke Dijane Budisavljević, položene bijele ruže i zapaljene voštanice posvećene najmlađim nevinim stradalnicima

Na Dječjem groblju Viktorovac u Sisku, na kojem su pokopana djeca žrtve ustaškog koncentracijskog logora održan je komemorativni skup kod Spomen obilježja, koje krasi skulptura kiparice Milene Lah. Položene su bijele ruže i zapaljene voštanice. Dan uoči komemoracije, sisačko Gradsko vijeće odlučilo je da prostor spomen Dječjeg groblja nosi ime ugledne humanitarke Dijane Budisavljević, koja je, kako je naglasila Kristina Ikić Baniček, grdonačelnica Siska, „spasila više djece iz ustaških dječjih logora nego što je ljudi spasio filmom ovjenčani Schindler“.

Spomenik kojeg su Siščani pdignuli još 1961. godine na mjestu zloglasnog ustaškog dječjeg logora na obali rijeke Save, kao znak sjećanja na strahote mališana – zatočenika tog logora, devastiran je i oštećen tijekom 90-ih godina. Koncem 2013. na poticaj Udruge antifašističkih boraca i antifašista „Brezovica“ i uz financijsku potporu Sisačko-moslavačke županije, spomenik je obnovljen (otkrio ga je Franjo Habulin, predsjednik SABA RH). Također, spomen-ploče na Dječjem groblju Viktorovac na kojem su pokopana djeca, žrtve ustaškog dječjeg logora obnovljene su. Okoliš je uređen i počivalište najmlađih nevinih stradalnika primjereno se održava.

„Prihvatilište za djecu“

Kroz dječji logor u Sisku, jedini takav u Europi, koji se nalazio na nekoliko lokacija, gdje su djeca, od novorođenčadi do mlađih tinejdžera, ležala na hladnoći bez kreveta i pokrivača, uz slabe obroke, od kolovoza 1942. do siječnja 1943. godine bilo je zatočeno 6693 djevojčica i dječaka s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Nekima su roditelji završili u Jasenovcu gdje su ubijeni, a nekima na prisilnom radu u Njemačkoj. Sisački mrtvozornik dr.David Ergić službeno je zabilježio smrt 1152 djece, koja su pokopana u Sisku, a kasnija evidencija Ante Dumbovića utvrdila je smrt 1630 mališana.

Po riječima mr. Ivana Fumića, dugogodišnjeg bivšeg predsjednika SABA RH (inače i sam dijete logoraš) i autora knjige „Djeca – žrtve ustaškog režima“, dječji logor u Sisku, čiji je upravitelj bio dr. Antun Najžar, formiran je kao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“, a ustvari za djecu Srba. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu. Prva skupina od ukupno 906 djece u Sisak je stigla 3. kolovoza 1942. godine. Sljedeći dan stiglo je još 650 njih, a u trećoj grupi, koja je u Sisak dopremljena 6. kolovoza bilo je 1272 djece.U Teslićevoj staklari i u novopodignutim barakama, tzv. Karanteni, nalazio se opći sabirni logor za muškarce, žene i djecu. Ovdje je tijekom kolovoza i rujna 1942. od roditelja, koji su odabrani za prisilni rad u Njemačkoj, oduzeto 3791 dijete.

Uvjeti i način života bili su jednaki kao i u ostalim ustaškim logorima, iako se ovdje radilo o veoma maloj djeci. Neadekvatan smještaj, glad, nedostatak higijenskih uvjeta, krajnje oskudna ishrana, doveli su do teških oboljenja, a naravno i brojnih smrti. Mora se imati u vidu da su u logoru bila djeca od svega par mjeseci, pa do deset godina starosti i zato nije čudno da su u takvim okolnostima masovno umirala. Umrlo ih je čak 1800 za smo pet mjeseci postojanja ovog logora. Preživjela djeca upućena su u zagrebačke logore početkom listopada 1942. godine. Posljednja grupa upućena je u Zagreb 8. svibnja 1943.  I time je prestao postojati najveći i najokrutniji dječji logor u NDH.

Odbijenica iz Sisačke biskupije

Komemorativnom skupu nazočili su, među inim, Dušan Bjelajac, sisačko-moslavački dožupan, sisački imam Alem ef. Crnjkić te brojni poklonici antifašizma iz ZUABA Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Zagrebačke županije i Grada Zagreba, članovi Srpskog narodnog vijeća, Saveza društva „Josip Broz Tito“ Hrvatske, predstavnici Veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj, izaslanstva udruga logoraša iz Srbije i Bosne i Hercegovine, ali i  - najmlađi, djeca u dobi kao i mališani zatočeni u logoru. Održan je i parastos. Iz Sisačke biskupije stigla je odbijenica. „Sa žaljenjem javljam da nisam u mogućnosti pribivati tom događaju. Iako taj događaj ima i svoj molitveni dio, on je ipak politički intoniran, u čemu ja nikako ne mogu sudjelovati“, stoji u pismenom obrazloženju Branimira Motočića, povjerenika za ekumenizam Sisačke biskupije (nesumnjivo, uz znanje i podršku sisačkog biskupa Vlade Košića).

„Nismo  ovdje samo zbog stradanja djece, već i zbog nas samih, da obnovimo povjerenje u ljude“, rekla Aneta Lalić iz Srpskog narodnog vijeća. Dodala je da kad god se sjetimo užasa o svemu onom što se zbivalo i što je vezano za partizane i danas se siju neistine. Kad god se sjetimo zla ustaškog režima, važno je da se sjetimo i Dijane Budisavljević, Ante Dumbovića, Kamila Breslera, Dragice Habazin Majke, Jane Koh i sestara Crvenog križa i brojnih drugih znanih i nezanih koji su  „djecu iz logora vodili svojim kućama i svojoj djeci“.

Unatoč akciji spašavanja djece koju su provodili humanitarci, djeca su u logoru svakodnevno umirala. Siščani i Zagrepčani spasili su više od tisuću djece. Kako su neka djeca  prilikom odvođenja u logor bila premalena da zapamte svoja imena, mnoga su nakon rata teško saznavala svoj pravi indentitet, obitelji su godinama spajane, a neka djeca su nastavila –živjeti u obiteljima koje su ih udomile. Na komemorciji je bila i Dobrila Kukolj, preživjela logorašica dječjeg logora u Sisku, koja je  istaknula kako nigdje na svijetu nije bilo dječjih logora osim na ovim prostorima. Podsjetila je da je 23 tisuće djece zarobljeno na Kozari, a „dobri ljudi okupljeni oko dobrotvorke Dijane Budisavljević, spasili su njih 11300 od sigurne smrti“.

Bojan Mirosavljev