UZ 75. ROĐENDAN PARTIZANSKE MORNARICE PDF Ispis E-mail

Primorje naše Makarsko odvajkada piše svoju odu, svoju heroiku iliti poemu slobodi. I živi tako zbilja ovdašnja od gusara neretljanskih, uskoka senjskih, mornara bokeljskih i viških, do mornara partizanskih i branitelja hrvatskih. O svemu tome, o kamenu i moru, zori, rodu i slobodi, pjeva i pastir u planini, pjesnik bezimeni...           

Onaj Mornaričin ab ovo iliti rođendan su naime ono kada golobradi, goloruki težak i ribar naš ovdašnji, leutima „Pionira“ i „Partizana“ drvenih, a srca čeličnih spram „šarama“ neprijateljskim, mornar-partizan postaje. I upravo to prvo rađanje, čiji je danas 75. jubilarni rođendan, je bilo tu, u Podgori, idili kamena i mora, mirisu Mediterana.

Pod oreolom petokrake, pod stijegom Partije, cio Partizanski rat i Mornaricu vodi Tito. A ovdašnji je scenarij ovakav: naime, iz drugog biokovskog bataljuna „Vid Mihaljević“, ponajprije je osnovan MORNARIĆKI VOD koji je trebao štititi obalu. Iako je datum osnivanja Bataljuna odnosno njegova Voda ponešto dvojben, on bi, po svim relevantnim autorima, ipak mogao biti u prvoj polovici rujna 1942. A to je onda i najbliže Titovoj naredbi, tada maršala-ministra obrane DFJ od 10. 8. '45., da se upravo 10. rujna 1942. otada stalno i slavi kao DAN PARTIZANSKE MORNARICE.

No daljnji kurikulum je ovo: rat na kopnu i moru, na našoj i neprijateljskoj strani, ubrzo raste. S njime i potreba za novim ustrojem i postrojbi i vodstva. Tako odlukom Vrhovnog štaba pri Četvrtoj operativnoj zoni još od 18. 12. '42., imamo i MORNARIČKU SEKCIJU sa šefom joj (kasnijim herojem) Velimirom Škorpikom. Shodno svemu tome iz spomenutog se Bataljuna u Šošićima 7. siječnja 1943. rađa i Četvrta dalmatinska (biokovska) brigada, a u njezinu krilu pak već 23. siječnja1943. i PRVI MORNARIČKI ODRED. Brigadin komesar (kasniji heroj) Mate Ujević vrši smotru Odreda u podgorskoj Staroj školi. I dok Gradac i Biokovo već punu godinu plamte, nikad pokoreni Šošići i Podgora, te strateške točke, prava su oaza, luka slobode. Tu, gdje Biokovo ljubi more i otoke, u kolijevci Podgori, Ujeviću predaje raport prvi komandant i komesar Odreda iz Makarske Niko Srzić – Bronzin i Ivo Raffaelli.

Sa dvjema stanicama (Podgora i Igrane), dvjema pješadijskim četama (Tučepi i Veliko Brdo), te malom flotilom „Pionira“ i „Partizana“, Odred u početku ima oko150 boraca. Vodi žestoke borbe protiv neprijatelja svih boja i zastava. Operirajući na Biokovu i Primorju, štiti ovdašnji koridor i akvatorij sve do Brača i Hvara.Ukidanjem mornaričke sekcije polovinom veljače '43., dotadašnji joj šef Škorpik od sada postaje drugi po redu komandant Odreda, a Srzić pak njegov zamjenik. No ovo je trajalo kratko, do 9. ožujka '43., kada se ovaj Mornarički preformira u BIOKOVSKI ODRED. A njime borbeni kontinuum na kopnu i moru još više raste: uz Mornaricu se ubrzo formiraju i nove, veće postrojbe – brigade, divizije, korpusi... Mornarica tako ulazi u 26. Diviziju, a ova pak u slavni joj matični OSMI KORPUS: Dalmacija i otoci, napose Vis, taj „naš Kronstadt“ s ostalim partizanima i Saveznicima, pravi bedem i bastion bijahu. Od Podgore sve do Trsta i Soče na sjeverozapadu i Bojane na jugoistoku, s poznatim Zbjegom u El Shatt, spašeni su tako prodaja Dalmacije i Jadran hrvatski.

Kumujući velebnom zdanju „Galebovih krila“, Prtizansku je mornaricu kao svoju i našu upravo 10. rujna '62., „Ordenom narodnog oslobođenja“, priznao i sam Tito. I 10. je rujna '42. i tradicijski i antologijski.

Slijedom svega sloboda je i ovdje svanula. A cijena njezina iz kraja našega visoka je: 550 onih koji su ostali na straži, bez smjene.

No u fokusu danas je prava enigma čak triju mornaričkih scenarija: Titove, Tuđmanove i Branimirove. Istina je: sve tri su i domoljubne i slobodarske, jer je i Titova pola stoljeća (do 90.-tih) bila časna, bez stigme. Ali, ako su partizani Lijepu našu stvorili,a branitelji (mahom mladost partizana-ljevičara), ju (o)branili, ako je ovo podneblje iznjedrilo gotovo sve Titove i Tuđmanove mornaričke čelnike, držim pak primjerenijim, da, umjesto drevnog 18., HRM-a baštini 10. rujna kao jedan Dan Partizanske i HRM-e, jer je ionako HRM-a osnovana sa samo 2 dana razlike (12. 9. '91.) spram Partizanskoj.

 

Na duši je pak i struke i politike kritički valorizirati istinu, da u ukupnu spektru, sve tri Mornarice jednim činom (10. 9.) dobiju odgovarajuće značenje.

I, za kraj: stalno dakle opkoljeni, nikad pokoreni, s križem išli, ali s tada časnom petokrakom koliko i branitelji s pleterom hrvatskim, na pravoj strani bili, barjak slobode nosili, porad njih – pali.  I poemu ispisali:

„Ako si zastao daleki, neznani druže, i pogled ti slučajno na ovo mjesto pao, i kamen i zemlja šaptat će poruku: za tvoje proljeće život sam dao.“ Zato: „Stani, slušaj živu legendu slobode...!“ (Kaštelan).

Zato: nikada „nadčovjek“! Zato: ljubav, osmijeh, kruh, suživot! Zato – Čovjek!!!

 

Makarska, 28. 8. 2017.


Piše: Ljubo Lalić, prof.,

u ime antifašista Makarskog primorja