Srb BIO JE TO USTANAK PROTIV FAŠISTIČKOG OKUPATORA PDF Ispis E-mail

Koncem srpnja 1941. godine otpočeo je ustanak protiv nacifašizma, okupatora i njihovih domaćih pomagača, a to su u Hrvatskoj bile ustaše. To je bio zajednički ustanak Hrvata i Srba u Hrvatskoj, u kojem ni nacionalnost ni vjera nisu igrale nikakvu ulogu - poručeno je na obilježavanju Dana ustanka naroda Hrvatske

 

U povodu 76. obljetnice ustanka naroda Hrvatske kod obnovljenog spomenika (2010. godine), djelo kipara Vanje Radauša (podignut na brdašcu ponad Srba 1950., a srušen 45 godina kasnije, nakon „Oluje“), položeni su vijenci i cvijeće, te zapaljene svijeće. U sjeni skupa, pod jakim policijaskim osiguranjem na obližnjem igralištu, održan je prosvjed 40-ak pripadnika minorne Autohtone  - Hrvatske stranke prava „zbog zločina koji su počinjeni nad Hrvatima toga kraja 1941. godine“.

Od kraja Drugog svjetskog rata pa do 1991., Dan ustanka naroda Hrvatske protiv nacizma i fašizma obilježavao se istoga dana kada i Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, 27. srpnja svake godine. Taj datum, koji je desetljećima bio važan, a mjeto Srb u južnoj Lici po tome poznato, posve je potisnut. Iz vlasti nitko nije došao na ovaj spomendan.

Izostanak državnih dužnosnika

„Kao i ranijih godina, poslali smo pozive predsjednici, premijeru, predsjedniku Sabora i vodećim političkim strankama. Mi ne vidimo nikoga ovdje“, kazao je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, suorganizatora proslave (SABA RH i Općina Gračac, također su uključeni u organizaciju skupa). Pupovac je ocijenio da je u Hrvatskoj prije dosta godina posijano sjeme zla i da ono nakon završetka predsjedničkog mandata Stjepana Mesića počinje puštati korijenje. „Hvala vam što ste došli da pokažete da štujete iste vrijednosti koje su štovali i ustanici. Od njih nećemo nikada odustati. Ustanak je nastao zbog strašnog zločina. Je li u ustanku bilo grešaka? Jeste. Jesu li ubijani ljudi u aktu osvete? Jesu“, rekao je Pupovac. Predložio je da se od iduće godine u Srbu organizira kamp za mlade antifašiste iz Hrvatske i iz „šire regije“.

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić u svojem govoru je istaknuo: „Pročitajte u medijima sadržaje kojima nas zatrpavaju razni samozvani povjesničari sa željom da prekroje i iznova napišu povijest Drugog svjetskog rata. Oni sad mogu uživati u plodovima svoga rada jer jedva da im se tko suprotstavlja, to sam ovdje rekao prije četiri godine, a očito je da to treba ponvaljati i danas“. Ustaški režim nije nastao nikakvim referendumom i voljom naroda, nego je nametnut bajunetama na par kamiona natovarenih ustašama koji su proglasili svoju državu i to voljom okupatora, upozorio je Mesić.

Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, istaknuo je „da je u Srbu planuo zajednički ustanak Hrvata i Srba protiv kvislinške okupacije“. Podsjetio je na aktualnu poplavu povijesnog revizionizma i neoustaštva na hrvatskoj političkoj sceni te osudio pokušaje izjednačavanja ustaškog pokreta i antifašističke borbe. Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige Hrvatske istaknuo je kako se u Srbu dogodio masovni narodni ustanak potaknut strašnim zločinima koje su ustaše počinile nad stanovnicima ovog kraja. „Ustanak su organizirali ljudi koji zaslužuju naše najdublje štovanje jer su se suprotstavili fašizmu dok je on bio na vrhuncu“, zaključio je Pusić. Milan Surla, partizanski veteran i borac proslavljene 6. ličke divizije „Nikola Tesla“, kazao je da  „većina nas nije išla u partizane da bi se borila za komunističku vlast već protiv okupatora“ dodavši da je antifašizam zajednički i Hrvatima i  Srbima.

Snažan odjek u narodu

Oružani ustanak izbio je 27. srpnja 1941. godine, kada su gerilski odredi, predvođeni komunistima i uz masovno sudjelovanje naroda, napali ustaško-žandarmerijsku posadu u mjestu Srb i oslobodili ga. Tog istog dana razbijene su kod Srpskog Klanca i Ličke Kaldrme ustaško-domobranske postrojbe, koje su pokušavale intervenirati iz Gračaca i Knina, a kod Tiškovca je prekinuta željeznička pruga Knin - Drvar. Organizaciju ustanka dogovorili su Đoko Jovanić i Dušan Mileusnić s političkim rukovodstvom KP u selu Kamenici 20. srpnja. S Gojkom Polovinom iz Gračaca također je dogovoreno pokretanje ustanka i na tom području. U organizaciji oružanog otpora sudjelovali su i Milan Šijan, Vojislav Mileusnić i Milan Tankosić iz Srba. Prije dizanja ustanka formirani su gerilski odredi u selima Podurljaj, Gornji Srb, Ajdarovac…

Oslobođenje mjesta Srb imalo je vrlo snažan odjek u narodu, te je bio znak za opći ustanak u kotarima Donji Lapac i Gračac. U toku nekoliko dana oslobođena su mjesta Otrić, Zrmanja, Bruvno, Malovan i Deljane, a 30. srpnja oslobođeno je i prvo kotarsko mjesto u Hrvatskoj – Donji Lapac. Istodobno je ustanak otpočeo i na području kotareva Gospić, Udbina i Korenica, pa su tako ustaše 29. srpnja protjerane iz Vrepca, a od 3. do 6. kolovoza oslobođeni su Bunić, Divoselo, Ploča i Medak. Početkom kolovoza oslobođena je gotovo cijela južna Lika, osim Gračaca i veći dio zapadne i srednje Like. Dana 27. srpnja započeo je i ustanak u Bosanskoj krajini, pa je tada oslobođen i Drvar. Iz južne Like i Drvara ustanak se proširio i na Kninsku krajinu. Od prvih dana sudjeluju u ustanku pored Srba i Hrvati, komunisti i antifašisti. Za čitavo vrijeme NOB-a Lika je bila jedno od najsnažnijih žarišta oslobodilačke borbe u Hrvatskoj u kojoj je narod masovno sudjelovao.

Osvetnički bijes ustanika

U „Ilustriranoj povijesti Hrvata“, primjerice, uopće se ne spominju događaji u Srbu, mada se kaže kako su 27. srpnja: „Srpske postrojbe (četnici) počinile genocid nad Hrvatima u Bosanskom Grahovu i okolnim hrvatskim selima i zaseocima“. Potom se, kaže kako su nekoliko dana kasnije „Partizanske postrojbe (sastavljene od Srba) u osvetničkom pohodu spalile selo Boričevac, a zatim počinile masakr nad Hrvatima i muslimanima u Kulen Vakufu“.

Povjesničar Tvrtko Jakovina, podsjeća, primjerice kako je Marko Orešković Krntija, politički komesar Ličke grupe partizanskih odreda, pa politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, doista osudio ponašanje „gerilaca“ koji su „klali žene, djecu“, mada su se seljaci tamo predali. Pisao je kako se takvim ponašanjem „ne razlikukjemo od ustaške horde“, što je posljedica nedostatka discipline i odgovornosti“ u borbi za „častan i slobodan život za sve poštene Srbe, Hrvate, Slovence, muslimane itd.“ Zato je i otpor u Kulen Vakufu bio dug jer su se tamo bojali sudbine Boričevca.  Problem s novom interpretacijom ne bi bio zbog naglašavanja onoga što se desetljećima prešućivalo, već kada se prešuti da su u akciji čišćenja poduzetoj odmah po izbijanju nereda ustaše u desetak dana ubile nekoliko tisuća ljudi, četvrtinu ukupno stradalih Srba u Lici tijekom cijelog rata. Takvim pristupom briše se razlika u odnosu na tekstove koji su nastajali desetljećima ranije, također „svrhovito“, u kojima se govori isključivo o desetkovanju neprijatelja, stradanju njegovih vojnika i časnika“, upozorava Jakovina.

Ustanak u Srbu nije bio imun na osvetništvo – čulo se sa govornice i na ovogodišnjoj obljetnici obilježavanja tog događaja. Neki ustanici iz Suvaje, kojima su Luburićevi ustaše poubijali cijele obitelji, osvetnički su u selu Brotnja poubijali 36 pripadnika iz nekoliko obitelji Ivezić. Još gori osvetnički bijes sručio se na Boričevac. Kad su ustanici 2. kolovoza ušli u to napušteno mjesto, zatekli su petnaestak starih ljudi koji se nisu htjeli pridružiti svojim sumještanima na bijegu u Kulen Vakuf i ostali su u svojim domovima. Svi su do jednoga poubijani, a cijelo selo je spaljeno. Povjesničar  Slavko Goldstein,  govoreći o ustanicima iz srpnja 1941., koji su izvršili pokolj u selu Boričevac, kaže kako je istina  i da je tada iz osvete počinjen zločin nad Hrvatima u Boričevcima. Ustaška vlast je tada nabrojala 179 žrtava i te žrve treba priznati“. Kako je na skupu u Srbu najaviio Franjo Habulin, predsjednik SABA RH: „Ja sam u Boričevcima bio prije pet godina, a i ovaj put naše će izaslanstvo položiti vijence na spomen ploču i odati počast stradalnicima“.

Nastavlja se desničarska kampanja

Kako piše „Novi list“ istog dana kada je održana proslava u Srbu, nešto sjevernije u Otočcu su, pak, štovatelji ustaškog zapovjednika Jure Francetića imali svoje okupljanje, ali kako im MUP još nije vratio spomen obilježje koje su namjeravali postaviti na njegovu kuću, za utemeljitelja Crne legije samo je služena misa. O zbivanjima u Otočcu, glasnogovornik HAZUD-a Ivan Biondić izvijestio je: „Bila je misa, ali spomen ploču nismo mogli postaviti jer nam je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović još nije vratio, nakon što nam je oduzeta 1. srpnja. Mi ne želimo raditi ništa na silu. No, u Francetićevoj rodnoj kući već smo jednu prostoriju uredili u sobu posvećenu njemu, a namjeravamo i otkupiti cijelu kuću kako bismo je pretvorili u memorijalni muzej. Sljedeće HAZUD-ove akcije su 7. rujna i to povodom Velebitskog ustanka iz 1932., u kojem je skupina ustaša napala žandarmerijsku postaju u Brušanima pokraj Gospića. Tog ćemo dana u dvorištu Francetićeve kuće posaditi bor i hrast, a možda i postaviti spomen obilježje ako nam ga MUP dotad preda. Nadalje, u Gospiću želimo postaviti ploču na kuću u kojoj je Andrija Artuković imao svoj odvjetnički ured i iz koje je on vodio Velebitski ustanak. Imamo ozbiljne naznake da će policija vratiti ploču koju su zaplijenili kad smo na tu kuću htjeli staviti 7. rujna prošle godine“.

Kampanja za rehabilitaciju ustaškog pokreta nastavlja se. Udruga HAZUD ima precizan plan daljnjih aktivnosti što se tiče ustaškog zapovjednika Jure Francetića, ali i Andrije Artukovića, ministra unutarnjih poslova NDH, koji je 1986., osuđen kao ratni zločinac.

Bojan Mirosavljev