Kriteriji!? ZAŠTO DUBROVNIK NEMA ULICU VLADA JANIĆA CAPA? PDF Ispis E-mail

.      U  pitanju kriteriji koji se primjenjuju od početka prošlih devedesetih, po kojima imena ulica u slobodarskom Dubrovniku nose i suradnici okupatora iz Drugog svjetskog rata

Na inicijativu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franja Tuđmana, 22. lipnja proglašen je Danom antifašističke borbe Republike Hrvatske, državnim praznikom kojim se obilježava antifašistički karakter Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. U selu Žabno kod Siska, u šumi Brezovica, 22. lipnja 1941. godine, okupila se skupina hrvatskih komunista i osnovala Sisački partizanski odred, prvu antifašističku formaciju u ovom dijelu okupirane Europe.

Za prvog komandanta Sisačkog partizanskog odreda izabran je istaknuti predratni sindikalni i partijski rukovodilac Vlado Janić Capo. Vjekoslav – Vlado Janić rođen je u siromašnoj obitelji 14. srpnja 1904. godine u Sisku. Vrlo rano uključuje se u napredni radnički pokret i aktivno djeluje u Savezu željezničkih radnika i Nezavisnim radničkim sindikatima. Član je KPJ od 1931. godine. Na Prvoj partijskoj konferenciji izabran je za člana CK KPH, a na Petoj zemaljskoj konferenciji u Zagrebu i za člana CK KPJ. Kao jedna od vodećih ličnosti sisačkog i hrvatskog radničkog pokreta, zbog sindikalnog i partijskog rada desetak je puta hapšen i zatvaran od strane nenarodnog režima. U  mlađim godinama bio je i sportaš, aktivno se bavio plivanjem, atletikom, boksom i hrvanjem, član je hrvačkih klubova u Sisku i zagrebačkoj Croatiji te sudjeluje na brojnim natjecanjima. Bio je prvak Savske banovine i sudionik igara Male antante i Poljske. Na Balkanijadi 1934. godine nije sudjelovao jer je prethodno uhapšen zbog revolucionarnog rada.

Na temelju odluka Okružnog komiteta KPH Sisak, o pripremama za oružanu borbu (prikupljanje naoružanja i opreme) i odluke da, u slučaju opasnosti od hapšenja, svi oni, kojima ista prijete, trebaju napustiti Sisak i okolna mjesta i pobjeći u šumu, u Brezovici se 22. lipnja 1941. godine okupljaju sisački rodoljubi i formiraju Sisački partizanski odred. Iako neiskusni, slabo naoružani i nedovoljno vojnički ustrojeni članovi Odreda idu u diverzantske akcije a ubrzo i borbeno djeluju.

Baštinici tradicija NOB-e i hrvatskog antifašizma u Dubrovniku osobito su ponosni činjenicom da je Vlado Janić Capo svoje umirovljeničke dane od 1961. godine do smrti 1991. godine  bio naš skromni i samozatajni sugrađanin. Udruga antifašista Dubrovnik više od deset godina  se pokušava izboriti da se dio lapadske Trpanjske ulice u kojoj je živio Vlado Janić Capo nazove imenom toga velikana hrvatske antifašističke prošlosti. No kod organa Grada Dubrovnika za imenovanje ulica taj predmet ne prolazi, zapravo ne dolazi ni na dnevni red pa se postavlja pitanje što priječi ostvarenje prijedloga dubrovačkih antifašista. Naravno da su u pitanju kriteriji koji se primjenjuju od početka prošlih devedesetih, po kojima je imena ulica u slobodarskom Dubrovniku nose i suradnici okupatora iz Drugog svjetskog rata.

Kako drugačije objasniti činjenicu da ta čast još ne pripada prvom komandantu Sisačkog partizanskog odreda Narodnom heroju, nosiocu brojnih mirnodopskih i ratnih odlikovanja, među kojima i „Partizanske spomenice 1941.“, antifašisti, kojem su oca i dva brata strijeljale ustaše,  majku i sestru zatočili u koncentracioni logor Jasenovac, koji je u NOB-i obavljao brojne partijske i vojne dužnosti, a  poslije oslobođenja visoke dužnosti: načelnik Glavne personalne uprave JNA (tu je bio i šef Franji Tuđmanu), član CK SKH, CK SKJ, poslanik u Skupštini SFRJ, član Savjeta Federacije…

Vlado Janić Capo umro je 4. svibnja 1991. godine u bolnici na VMA u Beogradu, a povodom njegove smrti dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, uputio je obitelji Janić slijedeći telegram: „Vijest o smrti generala Vlade Janića Capa iskreno me ražalostila. General Vlado Janić postao je legendarna ličnost hrvatskog radničkog pokreta i antifašističke borbe hrvatskog naroda. U onim teškim i sudbonosnim danima na početku Drugog svjetskog rata Vlado Janić sa skupinom svojih drugova pripadnika Komunističke stranke Hrvatske pružio je primjer velike ljudske hrabrosti, političke odlučnosti i nacionalnog poštenja. Dan kada je Vlado Janić sa svojim odredom krenuo u  antifašističku borbu Republika Hrvatska proglasila je svojim državnim blagdanom. Tim je činom nova demokratske Hrvatska na dostojan način pokazala koliko visoko cijeni osobni doprinos Vlada Janića Capa i svih onih koji su se pod antifašističkim zastavama borili za slobodnu Hrvatsku, omogućivši stvaranje zavnohovske Federalne Hrvatske, oslobođenje Istre, Rijeke, Zadra,  otoka, a time ne samo održanje hrvatske državnosti nego i svrstavanje Hrvatske među pobjedničke zemlje demokratske koalicije u Drugom svjetskom ratu."

Zato iznova valja postaviti pitanje do kada će se Republika Hrvatska odricati svoje antifašističke prošlosti i u demokratskom svijetu sramotiti zbog manjine ustašonostalgičara i dvoličnih političara? Tako će, nažalost, biti dok političke strukture vlasti i oporbe ne shvate da ih je narod izabrao da ga vode u sretniju budućnost, a to mogu samo pod uvjetom da su za to sposobni i da im uporno iskrivljavanje povijesti ne služi kao pokriće za neznanje, nesposobnost i sluganstvo stranim interesima. Oni koji su se nekada zaklinjali u Tita i partiju, zatim preobukli zbog odanosti Tuđmanu i svakodnevno mu se zaklinju, trebaju znati da je Franjo Tuđman, sviđalo im se to, ili ne, bio Titov general, koji nije izbacivao njegove biste, brisao trgove s  njegovim imenom, a zasigurno je visoko poštovao revolucionare, poput Vlada Janića Capa.

NP