Molat ZA ZLOČINE U LOGORU – NITKO NIJE ODGOVARAO PDF Ispis E-mail

Prije 75 godina osnovan je u uvali Jaz na otoku Molat logor koji je djelovao sve do kapitulacije Italije. Na Molatu se dogodio strašan zločin za koji nitko nije odgovarao

Talijanski koncentracijski logor na otoku Molat osnovan je u uvali Jaz i djelovao je od 14. lipnja 1942. do  9. rujna 1943. godine – do kapitulacije Italije (8. rujna 1943., oslobođeni su zatočenici). Po nekim podacima, patnje logora Molat osjetilo je više od 20 tisuća ljudi koji su bili zatočeni, 300 ih je ubijeno, a 700-tinjak ih je umrlo, najviše od gladi. Hrane nije bilo, te su logoraši doslovce jeli travu!

Kako ističe mr. Ivan Fumić, dugogodišnji visoki dužnosnik SABA RH i autor knjiga o logorima u Hrvatskoj, logor u Molatu bio je namijenjen isključivo uhvaćenim mještanima Dalmacije pod talijanskom fašističkom okupacijom u vrijeme kada su talijanske vojne snage vršile „čišćenje“ terena od partizanskih snaga i njihovih simpatizera. Naravno, često su zatvarali i ljude koji nisu bili ni na koji način uključeni u Narodnooslobodilački pokret, jer su im svi Dalmatinci, osim njihovih slugu, bili sumnjivi. O stanju u logoru najočitije govori podatak da su samo u prvih pet mjeseci umrle 422 osobe. To su, uglavnom, bili Hrvati. Za trajanja logora umrlo je oko tisuću osoba. Tzv. NDH o tim Hrvatima uopće nije brinula iako bi svaka normalna država skrbila o svojim građanima. No, NDH nije bila država, već okupatorski protektorat, kojima su ustaše trebale samo radi čuvanja unutarnjeg reda, čemu ni na koji način nisu bili dorasli.

Ovaj logor prestao je djelovati kapitulacijom Italije 9. rujna 1943. godine. Dan ranije, vojnike su tada razoružali sami logoraši i ubrzo se priključili Narodnooslobodilačkoj vojsci. Ti su logoraši, zajedno s borcima NOV Jugoslavije, u koju su bili uključeni i borci NOV Hrvatske kao njen sastavni dio, oslobodili sve okupirane krajeve svoje zemlje i izborili povratak Zadra, Istre i otoka matici Hrvatskoj, a te su teritorije dobili Talijani nakon Prvog svjetskog rata.

Iz Udruge koja okuplja logoraše talijanskih logora u Dalmaciji, otklanjaju povjesnu zabludu da su Talijani napustili logor nakon kapitulacije Italije. Logor su napustili časnici koji su ostavili svoje vojnike da se predaju Narodnooslobodilačkoj vojsci. Vojnicima koji su se predali, unatoč strijeljanjima i stradavanjima koja su se događala u logoru, nije pala ni vlas s glave, iako je bilo želja za osvetom.

Otok Molat izabran je za logor jer je prilično udaljen od kopna. Imao je i izvor koji je davao 1200 litara vode dnevno, dakle pola litre po logorašu. Problem je što je u logoru uvijek bilo oko 2511 zatočenika, a ukupno ih je stradalo oko tisuću. Čelnici iz Udruge logoraša zalažu se da na Molatu bude centar za obilježavanje fašističkog terora gdje bi o strahotama trebalo podučiti mlade naraštaje. Upozoravaju da su zatočenici talijanskih koncentracijskih logora kojih je u Hrvatskoj bilo 14, a u  Italiji dvije stotine, među posljednjim logorašima u svijetu koji još nisu dobili nikakvu odštetu za svoje patnje. Podsjećaju da su svi logoraši u Europi i talijanski antifašisti koji su bili zatočeni u tim istim logorima dobili odštete, a jedino su hrvatski zatočenici iz svega toga izuzeti.

Na obilježavanju 70. obljetnice oslobađanja zatočenika iz logora Molat, tadašnji gradonačelnik Zadra, Božidar Kalmeta, je obećao pomoć u nastojanjima oko dovršenja uređenja bivše upravne zgrade logora u kojoj će se ustanoviti zbirka sa stalnim postavom, koja će posjetitelje podsjećati na ovaj logor. Obećanje…


Bojan Mirosavljev