Bedekovčina ZAGORJE SLIJEDI TEKOVINE ANTIFAŠIZMA PDF Ispis E-mail

U Narodnooslobodilačkom, ali i u Domovinskom ratu, zagorski je narod dao veliki obol – rečeno je, među inim, na Špiranec brijegu na svečanosti u povodu 75. obljetnice formiranja 1. čete i 1. zagorskog partizanskog odreda

Podno spomenika palim borcima i civilnim žrtvama Narodnooslobodilačkog rata, na Špiranec brijegu (Bedekovčina)  upriličeno je svečano obilježavanje 75. obljetnice formiranja 1. čete i 1. zagorskog partizanskog odreda. Skupu su nazočili preživjeli borci, predstavnici tijela vlasti i brojni poklonici antifašizma iz Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije i Grada Zagreba. Pozdravne riječi uputili su Darko Ban, načelnik općine Bedekovčina, Ivan Hanžek, gradonačelnik Zaboka i izaslanik Željka Kolara, župana Krapinsko-zagorske županije i Franjo Habulin, predsjednik SABA RH. Moderator programa bio je Dubravko Sidor, dramski umjetnik koji je, među ostalim, kazivao ulomke Miroslava Krleže o Titu. U kulturno-umjetničkom programu sudjelovala je Limena glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva Bedekovčina i popularna sopranistica Barbara Otham, koja često nastupa na antifašističkim skupovima (ovom prigodom posebno je oduševila nazočne izvedbama popularnih skladbi „Suze za zagorske brege“ i „Fala“). Govornici su istakli veliki doprinos partizanskih boraca ovog kraja ne samo u Zagorju, već i diljem Hrvatske i Jugoslavije tijekom Narodnooslobodilačke borbe. Jednako tako, njihovi nasljednici – branitelji u Domovinskom ratu dali su obol za slobodu Hrvatske.

Razvitak partizanskog pokreta

Upriličen je i svojevrstan „sat povijesti“: Željko Novosel, predsjednik Vijeća općine Bedekovčina sadržajno i koncizno govorio je o razvitku partizanskog pokreta u Hrvatskom zagorju sa težištem na borbena djelovanja 1. čete i 1. zagorskog partizanskg odreda. Podsjetio je, kako su još 1926., na području Bedekovčine, Luga i Poznanovca djelovale partijske ćelije, a komunisti su imali veliki utjecaj na zamah proturežimskog pokreta. Premda se narod u okviru HSS-a puna dva desetljeća borio za nacionalnu slobodu, proglašenje tzv. NDH primio je sasvim hladno, s nevjericom i sumnjom da je to istinsko oslobođenje. Bilo je jasno da su ustaše došle na vlast uz potporu njemačkih i talijanskih okupatora, te da te snage nikome ne mogu donijeti slobodu, naprotiv – samo fašističko ropstvo.

Antifašističko raspoloženje naroda u Hrvatskom zagorju bilo je masovno, unatoč jakoj aktivnosti svekolikih fašističkih organizacija i njihovih ideoloških predstavnika. To potvrđuje činjenica, istaknuo je Novosel, da je u Hrvatskom zagorju uskoro došlo do pojave partizanskih grupa i osnivanja Narodnooslobodilačkih odbora kao organa buduće narodne vlasti. Tako, u kolovozu 1941., ustaše u Poznanovcu i Lugu Poznanovcu poduzimaju akcije progona i hapšenja komunista i simpatizera Partije, ilegalaca i svih onih koji se nisu htjeli odazvati pozivu Pavelićeve vojske. Istaknute  komuniste Mariju Habulin i Josipa Novosela strijeljali su, uhićeni su i Franjo Habulin i Joža Mrkoci iz Poznanovca, a u to vrijeme Ivan Jadan Mika, agilan aktivist i komunist već je bio pritvoren u zatvoru Okružnog suda u Varaždinu.

Kako je rekao Novosel, sve veći ustaški teror nad narodom, izazvao je revolt članova KPH i njihovih simpatizera s područja Poznanovca, te je njih 17 s oružjem u ruci otišlo u šumu. Nisu dobili vezu koju su očekivali, ubrzo su se povukli natrag u naselje ali su i nadalje djelovali ilegalno čekajući pogodnu priliku za odlazak u partizanske jedinice. Koncem veljače 1942., plenum Okružnog komiteta KPH Kraine donio je odluku o formiranju partizanskih jedinica u Hrvatskom zagorju, a posebno jedinice na području Bedekovčine, Luga i Poznanovca. Dvojbi      više nije bilo. Odmah se krenulo u akciju. Na Špiranec brijegu, 12. ožujka održan je sastanak komunista i drugih antifašita  i formiranaje 1. partizanska četa Hrvatskog zagorja. Za rukovoditelje su postavljeni: Josip Špiranec Pintar iz Bedekovčine  za komandira, njegov zamjenik Milan Vudaček iz Luga Poznanovca, za komesara Ivan Jadan Mika iz Bedekovčine, a njegov zamjenik Valent Jakuš Mejarc iz Luga Poznanovca. Komandiri vodova bili su Marko Mrkoci Bertaš iz Poznanovca i Juraj Glumpak Spacman iz Bedekovčine. Četa je brojala 36 braca naoružanih puškama, pokojim pištoljem i nešto bombi te s vrlo malo streljiva. Istovremeno, podsjetio je Novosel, s formiranjem čete radilo se i na osnutku partizanskih jedinica u Donjem zagorju. Za kratko vrijeme formirane su još tri čete koje su zajedno sa 1.četom tvorile 1. zagorski partizanski odred. Odred se trebao okupiti na Špiranec brijegu 6. svibnja 1942 – brojao je 147 boraca i nakon oružane akcije krenuti na Strahinjčicu. Za komandanta je određen Josip Špiranec a za komesara Blaž Vulin. Kako je kazao Novosel, događaji koji su uslijedili omeli su taj plan te do formalnog osnutka odreda nije došlo. Naime, zbog snažne ustaške ofenzive u Zagorju, čete su u borbama na puta prema zbornom mjestu pretrpjele velike gubitke. Bilo je grešaka u organizaciji a isto tako i prokazivanja. Na Strjhinjčicu stigli su samo dijelovi partizanskih četa – tako neorganizirani i nepovezani nisu mogli opstati. Razvoj narodnooslobodilačkog pokreta i oružane borbe u Hrvatskom zagorju odvijao se je i poslije razbijanja 1. zagorskog partizanskog odreda i kratkog zastoja. Svestrane analize i ocjene slabosti, pogrešaka, ali i pozitivna iskustva omogućili su donošenje odluka o neposrednim i daljnjim zadacima, o načinu rada i djelovanja svih organiziranih antifašitičkih snaga Hrvatskog zagorja.

Povećan priliv boraca

Kako je rekao Željko Novosel, odred je zbog protuudara neprijateljskih snaga ubrzo razbijen (osim 4. voda koji se uspio izvući na Žumberak). Taj je vod ubrzo narastao u četu, prebacio se u Zagorje, kasnije je formiran bataljun koji je ušao u sastav Kalničkog NOPO i nastavio borbena djelovanja. U proljeće 1943., narod Zagorja se sve više uključuje u oslobodilački pokret, pa je i odlazak dobrovoljaca u partizane pojačan. Na Kalniku je u prvoj polovini svibnja formirana Zagorska udarna četa, a od nje 27. srpnja udarni bataljun „Matija Gubec“. Od posebnog značaja za jačanje NOB u Zagorju je bio dolazak 12. slavonske divizije, koja je u srpnju izvršila više uspješnih napada na neprijatelja među kojima se ističe prepad na Kazneni zavod u Lepoglavi.

Ti uspjesi doprinijeli su povećanom prilivu boraca u Narodnooslobodilačku vojsku; u svibnju u Zagorju djeluje već 56 udarnih grupa, obrazuju se novi seoski i općinski NOO, a 29. kolovoza obrazovan je i Privremeni okružni NOO Krapina; povećan je broj skojevskih organizacija i odbora AFŽ. Nakon osnivanja 2. zagorskog NOP odreda, priliv boraca bio je još masovniji. Borci s područja Zagorja ušli su u sastav brigade „Braće Radić, Zagrebačkog NOP odreda i Zagorskog NOP odreda, da bi početkom svibnja 1944., bila formirana i Prva zagorska udarna brigada. No, Zagorci su se  borili i u drugim partizanskim jedinicama širom Hrvatske i Jugoslavije. U završnim operacijama jedinice 1. i 2. armije i 10. korpusa zagrebačkog (u čijjem su sastavu bili i zagorski partizani) oslobodili su Hrvatsko zagorje početkom svibnja 1945. godine.

Kada je riječ o razvoju partizanskog pokreta u Zagorju, podsjećamo na proslavu 8. obljetnice Zagorske brigade kada ih je posjetio Josip Broz Tito (1952. godine). Tito je narodnom zboru u Krapini, uz ostalo, kazao: „U velikom oslobodilačkom ratu, zagorski narod je zauzeo ono mjesto koje mu pripada u redovima boraca naše oslobodilačke borbe. Ja zbog toga zahvaljujem narodu Zagorja jer mi je omogućio da se ne stidim kraja gdje sam se i sam rodio“.

U Zaboku – ulica Titova imena

O Titu je s posebnim pijetetom govorio i Ivan Hanžek, gradonačelnik Zaboka. Među inim, iznio je podatak da je Zabok „jedini grad u Hrvatskoj koji je nakon 2000., dobio ulicu Josipa Broza Tita (uslijedio je veliki pljesak nazočnih). Ono što je bitno naglasiti je da su ljudi u Zagorju uvijek znali na koju stranu je ispravno stati, pa je tako velika većina izabrala Narodnooslobodilačku borbu od 1941. do 1945. godine, kad su stvoreni prvi temelji suvremene Republike Hrvatske. Nakon toga, ne smijemo nikada zaboraviti ni 11 i pol tisuća Zagoraca koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, jer su i ti „ljudi  osjetili kad treba staviti svoj život na raspolaganje Domovini“, rekao je Hanžek.

Franjo Habulin, predsjedjnik SABA RH, također je istaknuo da je Tito najveća ličnost koju su Hrvati imali u svojoj povijesti. Pobijedio je u Drugom svjetskom ratu,  na njega su bili ponosni i zagorski partizani zajedno sa narodom ovog kraja, a „ponosimo se i mi danas, kao antifašisti i ljudi dobre volje“. Habulin je s ponosom kazivao o Poznanovcu – među najpoznatijim selima u Hrvatskom zagorju o svojem sudjelovanju u antifašističkom NOR-u. Iz Poznanovca je bilo u partizanima, ili je aktivno sudjelovalo na drugi način u NOB, više od 300 njegovih žitelja. Već prilikom formiranja Drugog zagorskog partizanskog odreda u njegovom stroju zatekla se veća skupina boraca iz Poznanovca. Poznanovac je dao i dva narodna heroja - Slavka Mrkocija Slaveka i Marka Mrkocija Bertaša, a svaki treći iz borbenog stroja, mještana ovog malog zagorskog mjesta, dao je svoj život na bojnom polju, zaključio je Habulin i pozvao okupljene da u što većem broju sudjeluju u antifašističkom skupu – prosvjedu protiv mijenjanja imena Trga maršala Tita u Zagrebu na Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj (22. lipnja u 19 sati).

Bojan Mirosavljev