76. OBLJETNICA POTPISIVANJA RIMSKIH UGOVORA i 75. OBLJETNICA STRELJANJA SPLITSKIH RODOLJUBA I RADE KONČARA NA ŠUBIČEVCU - ŠIBENIK PDF Ispis E-mail

Znano je da je Hrvatska povijest, od dolaska na Jadran u VII. Stoljeću, bila uvijek gorka, teška i prepuna stradanja. Borili su se naši preci protiv svakojakih osvajača i nijednom nije pošlo za rukom uništiti hrvatsko stanovništvo, niti da otmu ognjišta zauvijek. Svašta su činili da hrvatski narod istjeraju s vjekovnih ognjišta, a naročito s Dalmatinskih.

Godine 1941 Pokrajina Banovina Hrvatska, Kraljevine Jugoslavije, (koja će se raspasti 17. travnja 1941. kao „kula od karata“), 10. travnja 1941. je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, sa poglavnikom, dr. Ante Pavelićem, koji će se pokazati i potvrditi, kao najveći krvnik i izdajnik kojeg je ikada rodila hrvatska majka. U Rimu, 18. svibnja 1941., poglavnik i Mussolini potpisali su Rimske ugovore, kojima su darovana fašističkoj Kraljevini Italiji najveći dio Dalmacije i Hrvatskog primorja s više otoka, nakon što je fašistička osvajačka vojna čizma pregazila teritorij Dalmacije, 15. travnja 1941.

Bio je to najtužniji dan u povijesti Hrvatske i, dakako za dalmatinski narod. O ranijim otetim hrvatskim područjima, koji su postali dio talijanskog teritorija (Hrvatsko primorje i Istra) nije bilo ni spomena, jer su ta područja za poglavnika bila svršen čin, zauvijek.


Dalmatinski i drugi antifašisti nisu se s tim mogli pomiriti, nego su organizirano krenuli,  rukovođeni KPJ i KPH, u otpor i oružanu borbu protiv okupatora  i tvorevine  tzv. NDH.

Antifašisti, nakon pobjede, pripojili su oteta i darovana hrvatska područja matici zemlji, nakon što je 2. svjetski rat završio u Europi i prestala Narodnooslobodilačka borba na Bleiburškom polju, Austrija, 15. svibnja 1945.

Na godišnjicu, potpisanih Rimskih ugovora, 18. svibnja 1942. iz splitskih zatvora, prebačeno je brodom 66 splitskih rodoljuba u Šibenik. Među njima je bio i Rade Končar, član Politbiroa CKKPJ i sekretar KPH, kojeg su 17. Studenoga 1941. fašisti ranili u Splitu.

Ujutro, 20. svibnja, oko 7. sati brod je pristao u Šibenik. Fašistički specijalni sud za Dalmaciju kojim je presjedavao general Verano, bjesnio je, kada bi od optuženih čuo, da se bore za slobodu i pravdu.

Končar je odbio milost, izrekavši: „Milost od vas ne tražim, niti bih vam je dao“.

Prvo sudsko vijeće od njih 11,  deset ih je osudio na smrt, među njima i Radu Končara.

Drugo vijeće njih 11  je osudilo na smrt, a jednog je pomilovao.

Treće vijeće sedmoricu je osudilo na smrt.

Ukupno je bilo 28 osuda na smrt. Kandidati na smrt Lavčević i Jurjević nisu na sud pozvani, jer je njihov dokazni materijal nestao.

26 osuđenih na smrt strpano je u 5 ćelija, gdje su se orile rodoljubne pjesme.

Svećenik im je dao papir za pisanje posljednjeg pisma svojim najbližima. Pisma su fašisti zapalili.

Osuđeni na smrt, 22. svibnja 1942. utrpani su u dva kamiona, u svaki po 13.

Prvih 13 vezano je za betonske stupove. Do posljednjeg časa uzvikivali su: „Živjela sloboda!“, „Dolje fašizam!“, „Smrt Mussoliniju!“… dok nisu odjeknuli fašistički plotuni na brdu Šubičevac. Svakog strijeljanog talijanski oficir iz „berete“ upucavao je s više metaka u glavu.

Druga grupa, kada je dovedena, uzvikivala je: „Osvetit će nas naši drugovi!“, „Fašisti dobro gađajte!“, „Živjela sloboda!“. Presudu su izvršili vojnici bataljuna „Toskana“ jedinica iz Zadra.

Dok su na Šubičevcu odjekivali plotuni smrti, iz Šibenske luke isplovio je brod s većinom zatvorenika osuđeni na vremensku kaznu. Iz konc-logora mnogi se od njih nikad nisu vratili.

Komemorativni skup održan je 22. svibnja 2017., s početkom u 11,00 sati u Spomen partizanskom parku „Šubičevac“, u organizaciji Udruge ABA grada Šibenik, odnosno ZUABA Šibensko-kninske i Udruge AAB grada Splita. Nakon prigodnog govora kojeg je održao predsjednik ZUABA Šibensko-kninske županije, drug Zoran Restović, više delegacija položilo je vijence i cvijeće kod centralnog spomenika i na mjestima spomen obilježja žrtvama fašizma.

 


Prof. Krešimir Sršen