Obljetnice BITKA NA SUTJESCI PDF Ispis E-mail

Operacija „Schwartz“ – bitka na Sutjesci vodila se od 15. svibnja do 15. lipnja 1943. godine, poznata kao peta neprijateljska ofenziva. Tih mjesec dana doba je najtežih i najkrvavijih borbi koje su jedinice Narodnooslobodilačke vojske uopće vodile. Završni bojevi trajali su neprekidno 720 sati

Poslije slamanja četvrte neprijateljske ofenzive, Glavna operativna grupa (GOG) NOVJ (1. i 2. proleterska, 3. udarna i 7. banijska divizija i 6. istočnobosanska brigada – oko 16 tisuća boraca i oko 4000 ranjenika i bolesnika) nastupala je ka Sandžaku i Crnoj Gori. To je razdoblje pete neprijateljske ofenzive, operacije njemačkih, talijanskih i kvislinških snaga (oko 127 tisuća vojnika) od 15. svibnja do 15. lipnja 1943., radi uništenja GOG NOVJ. Njemačka komanda poduzima ofenzivu (opercija „Schwartz“) da GOG opkoli i uništi na visoravni između Pive i Tare.  Zapovijedao je njemački general-major Rudolf Luthers. Ofenziva je izvedena u cilju potpunog uništenja divizija oko Vrhovnog štaba, a tu se nalazio i vrhovni komandant NOVJ Josip Broz Tito.

Na Ozrenu – ranjen Tito

Budući da proboj Glavne operativne grupe u Sandžak nije uspio, Vrhovni štab donosi odluku da se proboj izvrši preko Pive, Vučeva i Sutjeske ka Zelengori. Njemačka komanda također mijenja odluku i planira uništenje partizanskih snaga na Vučevu i Pivskoj planini. U takvoj situaciji Vrhovni štab dijeli GOG na dvije grupe: prva grupa (1. i 2. proleterska divizija) dobila je zadatak da se probije preko Sutjeske ka Zelengori, a druga grupa (3. i 7. divizija sa centralnom bolnicom, od oko 1800 ranjenika i bolesnika) da izvrši proboj preko Tare u Sandžak.

Jedinice prve grupe prešle su Sutjesku i u žestokim borbama od 6. do 10. lipnja  na Ozrenu, Barama, Ljubinom grobu i Balinovcu probile neprijateljski obruč na Zelengori.  Na padinama Ozrena, jednom od visova Zelengore 9. lipnja prilikom bombardiranja ranjen je Tito. On je jedini vrhovni komandant armije koji je ranjen u Drugom svjetskom ratu neposredno sudjelujući u borbi.

Druga grupa nije uspjela da se probije u Sandžak pa je upućena za prvom grupom. Sedma divizija sa oko 600 lakših ranjenika uspjela je da se spoji sa prvom grupom, dok je 3. divizija sa najtežim ranjenicima, 13. lipnja vodila veoma teške i ogorčene borbe na Sutjesci i na padinama Ozrena bila razbijena. Tada je poginuo Sava Kovačević, legendarni komandant Treće udarne divizije, na Krekovima. Pored njega gine njegov kurir i nećak Dragan (14 godina). Istog dana, negdje na Tjentištu, pali su Savin otac Blagoje i brat Janko, otac Draganov… U paklu Sutjeske, negdje u urvinama prašume Peručice, nestao je Veselin Masleša, a poslije proboja sa Sutjeske poginuo je i doktor Sima Milošević (oba članovi Izvršnog odbora AVNOJ-a). Na Dragoš sedlu iznad Sutjeske zauvijek je ostao i potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a Nurija Pozderac. Poginuo je i mladi hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić, tvorac besmrtne poeme „Jama“. On se probio iz obruča, ali je pjesnika ubrzo zauvijek ušutkala četnička kama. Ni za grob mu se ne zna, kao što je to bio i prorekao u jednoj od svojih pjesama.

Najviše boraca iz Hrvatske

Od ukupno 16 brigada NOVJ koje su sudjelovale u ovoj bitki – šest brigada je iz NOV Hrvatske (u njima je bilo 6708 boraca – najviše iz Dalmacije i Banije. I najviše poginulih boraca od ukupno 7543 poginula u bitki na Sutjesci je iz Hrvatske – 715 u 2. dalmatinskoj, 685 u 1. dalmatinskoj brigadi, 506 u 7. banijskoj, 474 u 8. banijskoj brigadi…). Poginulo je 300 komandira i političkih komesara četa i njihovih zamjenika. Među poginulima je i više od 600 žena-partizanki (oko 300 bolničarki). Na obalama Sutjeske zauvijek je ostala jedna generacija djevojaka i mladića jer je više od dvije trećine poginulih bilo mlađe od dvadeset i pet godina.

Nijemci su 14. lipnja završili operaciju „Schwartz“, ne ostvarivši postavljeni cilj: uništenje udarne grupacije NOV na čelu sa Vrhovnim štabom i Titom. Komandant njemačkih trupa general Luthers, u završnom izvještaju svojoj vrhovnoj komandi u Berlinu o toj operaciji, bio je prisiljen da konstatira: „Tijek borbi je pokazao da su snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu moralom koji izaziva čuđenje“.

O petoj neprijateljskoj ofenzivi u „Biltenu VŠ NOV i POJ“, broj 29-31, za lipanj, srpanj i kolovoz 1943., Tito je zabilježio: Poduzeli smo ofenzivne operacije prema Gacku i uputili brzim maršem Drugu dalmatinsku brigadu na jednu od najvažnijih točaka, tj. na Gornje Bare, brdo u trouglu gornjeg toka rijeke Sutjeske i Neretve. Ova brigada je kasnije odigrala presudnu ulogu u povlačenju naše glavnine preko tjesnaca rijeke Sutjeske i pokazala divne primjere upornosti i herojstva“.

Bojan Mirosavljev