Vrbovec ZAHVALA PARTIZANIMA OSLOBODITELJIMA GRADA PDF Ispis E-mail

Na komemorativnom skupu povodom 72. obljetnice oslobođenja Vrbovca, gradonačelnik VLADIMIR BREGOVIĆ zahvalio partizanskim borcima koji su oslobodili grad ali i braniteljima koji su obranili Hrvatsku u Domovinskom ratu. S ponosom je istaknuo da Vrbovec ima ulicu „7. svibnja“ – kao spomen kada su partizanke jedinice, svladavši otpor njemačko-ustaških i domobranskih zaštitnica, 7. svibnja 1945. godine oslobodile grad

Slom fašizma se već osjećao u zraku, a partizanski borci Prve proleterske divizije su još morali da teško krvare tu, nadomak Zagrebu. Poslije proboja Srijemskog fronta, proleteri su se istakli u gonjenju neprijateljskih snaga na zapad, u oslobađanju Pleternice, Okučana i drugih mjesta prerma Zagrebu. Iz pokreta, proleterske jedinice napale su 5. svibnja 1945., Vrbovec, u kome su se utaborile raznovrsne njemačke i ustaško-domobranske postrojbe s nakanom da stvore prostor i vrijeme za izvlačenje krupnih snaga iz Zagreba i Hrvatskog zagorja prema Sloveniji i Austriji. Borba je potrajala cijelu noć. Teški okršaji kod Vrbovca nastavili su se i sutrašnji dan i noć. Tek, 7. svibnja ujutro, svladan je i posljednji otpor neprijatelja. Vrbovec je oslobođen!

Njegovanje antifašističkih vrijednosti

Povodom 72. obljetnice oslobođenja, na komemorativnim skupovima kod Spomen-kosturnice borcima 1. proleterske divizije na mjesnom groblju i podno Spomenika žrtvama fašizma u gradskom parku odana je počast poginulima i položeni su vijenci te evocirana sjećanja na borbe za oslobođenje Vrbovca. Vladimir Bregović, gradonačelnik Vrbovca zahvalio je borcima koji su oslobodili grad ali i braniteljima koji su obranili Hrvatsku u Domovinskom ratu. S ponosom je istaknuo da Vrbovec ima ulicu „7. svibnja“ – kao spomen kada su partizanske jedinice, svladavši otpor njemačko-ustaških i domobranskih zaštitnica, 7. svibnja 1945. godine oslobodile grad. Nazočne – izaslanstvo Sekcije boraca 1. proleterske brigade iz Beograda i poveću skupinu poklonika antifašizma iz Zagrebačke županije i Grada Zagreba pozdravii su Mario Jarki, predsjednik UABA Vrbovec i Petar Raić, član Predsjedništva SABA RH i predsjednik Sekcije boraca 13. proleterske brigade iz Zagreba. Članovi zagrebačkog Partizanskog zbora intonirali su nekoliko borbenih partizanskih pjesama i recitirali poeziju partizanskih pjesnika. Kažimo da se spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Vrbovcu primjereno održavaju.

Zdenko Duplančić, rođeni Dalmatinac, danas predsjednik Sekcije boraca 1. proleterske brigade iz Udruge boraca „Savski venac“ u Beogradu, bio je borac proslavljene ratne jedinice koja je vodila borbe za oslobođenje Vrbovca. O tom događaju, između ostalog, kazivao je: „Do borbe za Vrbovec došlo je iznenada, neočekivano. Uvjerena da joj do Zagreba, kamo je hitala sa ostalim jedinicama 1. i 2. armije i 10. korpusa zgrebačkog, ne predstoje veće borbe, jer su se poražene njemačke ustaške i domobranske trupe užurbano povlačile ka Austriji, naša je brigada u sastavu Prve proleterske divizije, 5. svibnja izjutra nastavila nastupanje iz sela Daskatice, preko Čazme, Dubrave, Ladina i Koritna, ka Vrbovcu i ne sluteći da su se u tom dobro utvrđenom gradiću zatekli brojni dijelovi neprijateljskih formacija koje su imale zadatak da ga uporno brane, kako bi spriječili brzi prodor naših divizija sa tog pravca u Zagreb i osigurali povlačenje  jake njemačko-ustaške grupacije ka Austriji. Pred 1. proleterskom, kretala se 13. proleterska brigada „Rade Končar“, a sjevernije je nastupala 3. proleterska krajiška brigada“.

Razvijeni u streljačkom stroju, 1. bataljun (komandant Aleksa Nenadić) i 2. bataljun (komandant Drago Stupar) krenuli su u juriš. Čim su se prvi streljački strojevi približili Vrbovcu, na partizanske sastave se iz dobro utvrđenih i dominirajućih neprijateljskih položaja sručila snažna vatra. Pokošeni bliskom vatrom na brisanom prostoru, između neprijateljskih položaja i potoka Črnec, bez mogućnosti da se zaštite iza bilo kakvog zemljišnog objekta, borci su padali kao pokošeni, kaže Duplančić, dodajući da je partizanska akcija pretrpjela neuspjeh jer nije bila valjano pripremljena  i bez učinkovite topničke zaštite. U međuvremenu, jedna neprijateljska kolona napadala je kod sela Ladina i Markovca pozadinske dijelove proleterske brigade ali je brzom intervencijom 3. bataljuna (komandant Miša Brezak Lala), i ova neprijateljska grupacija odbačena ka sjeveru, ka Zabrđu i Čugovcu.

Suze komandanta divizije

Borba za Vrbovec, nastavljena je tijekom noći, da bi u zoru 6. svibnja „uvedena“ i 3. krajiška brigada, koja je, iz Potočeca obuhvatom djelovala ka Vrbovcu.  Bataljuni l. proleterske brigade, iako desetkovani, nastavljali su, sa neviđenom upornošću napade na utvrđene neprijateljske položaje, sada potpomognuti artiljerijskom vatrom. Na položaje brigade stigao je i komandant divizije Vaso Jovanović. „Vidjevši kako pokošeni mitraljeskim rafalima borci leže u gomilama“, zapisao je komandant brigade Jagoš Žarić, „komandant divizije, taj stari, iskusni ratnik koji je zbog ljudskih osobina uživao veliko poštovanje boraca, nije  mogao da sakrije suze“

Padom mraka izvršene su opsežne pripreme kako bi se ujutro krenulo u odlučan napad. U zoru, 7. svibnja proleteri su krenuli u silovit juriš, neprijatelj je imao velike gubitke i povlačio se iz Vrbovca. Već u popodnevnim satima, borci l. proleterske brigade, nakon ogorčene borbe za Vrbovec, nastavili su pohod ka Zagrebu. Uslijedili su  „bliski susreti“ s neprijateljskim formacijama u rajonu Brezana, Hruškoveca i Rakoveca. Slomljen je otpor i kod Zeline. Oko podne, 8. svibnja, kada su ispaljeni posljednji pucnji, za l. proetersku  - rat je bio završen. U Zagreb su umarširali ponosni ali bez 547 boraca, koji su u borbama za Vrbovec i na prilazima Zagrebu, poginuli ili bili ranjeni.

Bojan Mirosavljev