Gudovac SJEĆANJE NA STRADANJE NEVINIH LJUDI PDF Ispis E-mail

Na mjestu prvog masovnog pogubljenja Srba u tzv. NDH  upriličen komemorativni skup i odana počast stradalnicima, te su položeni vijenci i zapaljene svijeće. ANTUN KORUŠEC, gradonačelnik Bjelovara osudio ovaj i druge zločine i ukazao na važnost antifašizma kao svjetonazorsko načelo i kao političko opredjeljenje

Na rubu sela Gudovac, na poljani gdje se dogodio masakr (prvo masovno pogubljenje Srba u tzv. NDH – 28. travnja 1941.), podignuta je 1955., Spomen-kosturnica. Kasnije je tu postavljen i spomenik „Gudovčan“, autora Vojina Bakića. Tijekom Domovinskog rata, spomenik je srušen, kosturnica demolirana, ploče razbijene, poljana opustošena. U međuvremenu, Spomen – obilježje je „sanirano“ – okoliš uređen, obnovljene su spomen- ploče s imenima pobijenih.

Na tom mjestu, baš na dan pokolja nevinih ljudi, 28. travnja, upriličen je komemorativni skup i odana počast stradalnicima, te su položeni vijenci i zapaljene svijeće. Među brojne poklonike antifašizma i pripadnike udruga antifašističkih boraca i antifašista s područja Bjelovarsko-bilogorske i Zagrebačke županije i Grada Zagreba, političkih stranaka i nevladinih udruga, zamijetili smo i Damira Bajsa, bjelovarsko-bilogorskog župana, Branka Dolenca, potpredsjednika SABA RH, Radu Jovičića, predsjednika ZUABA Bjelovarsko-bilogorske županije, Darka Karanovića, predsjednika srpske nacionalne manjine BBŽ, Vanju Ficnara, predsjednika Vijeća srpske nacionalne mnjine Grada Bjelovara, Berislava Crnčića, predsjednika UABA Bjelovara te Jasnu Višnjević i Lidiju Novosel, zamjenice bjelovarskog gradonačelnika.

Gradonačelnik osudio zločine

Antun Korušec, gradonačelnik Bjelovara u svom je izlaganju osudio ovaj i druge zločine, založivši se za obnovu nacionalne i antifašističke baštine i za to da uspomene na sve žrtve ustaškog terora te puna istina o režimu tzv. NDH postanu važan dio svijesti hrvatskog društva. „Na ovom prostoru je, 28. travnja 1941., ubijeno ukupno 195 ljudi  - Srba iz Gudovca i okolice (Veliko i Malo Korenovo, Prgomelje, Bolč, Klokočevac, Tuk, Stančići i Breza). Ujvijek se moramo pitati, pa i danas, zašto? Zbog čega? To je civilizacijsko pitanje i na njega se mora dati jasan odgovor, a odgovor je sljedeći: ovdje su ubijeni ljudi, zato što su bili Srbi – dakle, pripadali su drugoj narodnosti“

Taj monstruozni zločin unio je veliko nespokojstvo među stanovnike Bjelovara i njegove okolice. Put u zločin koji su inaugurirale vlasti Nezavisne države Hrvatske ovakvim je postupcima bio otvoren, naglasio je Korušec, te iznio kako ovdje javno želi deklarirati svoj osobni, obiteljski i politički stav, koji glasi: „Nema ništa sramnije na svijetu, nema ništa sramnije u povijesti civilizacije od ubijanja ljudi samo zato što su imali drugačije ime i prezime, pošto su pripadali drugoj vjeroispovijesti i drugoj narodnosti. Zato, uz jasnu osudu ustaštva i fašizma kao i ideologije, mi moramo govoriti što se ovdje dogodilo, da se to zlo više nikada ne ponovi“.  Dodao je, kako na ovakvim komemoracijama nije dovoljno danas čitati pjesme logoraša, a sutra Lorce i Nerude, Sabola ili Kranjčevića. Političari ovdje moraju jasno i nedvosmisleno govoriti – deklarirati svoj osobni i politički stav. Moramo znati da su zaborav i negiranje najveće opasnosti demokracije, slobode i ljudskosti. Ovakve komemoracije, naprosto moraju biti i trebaju služiti podsjećanju i edukaciji svih, a posebno mladih ljudi, kazao je bjelovarski gradonačelnik.

„Uvjek i svuda moramo osuditi sustavne zločine i planska ubijanja, kakav je bio zločin u Gudovcu. Zajedno moramo iskorijeniti mržnju prema drugom i drugačijem, prema onima koji su druge vjere ili rase. Upravo zbog toga važan je antifašizam kao osobni svjetonazorski princip, kao političko opredjeljenje. Zahvaljujem svima koji ste danas ovdje, da ponovo snažno, jedinstveno i nedvosmisleno osudimo fašizam, genocid i sve zločine koje nam je ta luda i pomućena svijest donijela.  Ideologija koja je uzrokovala te zločine moralno je i pravno osuđena. Ta je politika bila volja režima koji se vezao uz nacističko-fašističku ideologiju i osovinu. Ovo je stratište opomena i našem vremenu da čuvamo stečevine slobode, demokracije i uvažavanja različitosti“, zaključio je Korušec.

Snažno ustaško uporište

Zvjerstva u Gudovcu (prije u Grubišnom Polju) svjedoče da su ustaške vlasti bjelovarsko područje odabrale za početak genocida nad Srbima. Povjesničari to objašnjavaju čimnjenicom da je bjelovarski kraj i prije formiranja tzv. NDH predstavljao snažno ustaško uporište, zbog čega se dogodila snažna protuustaška pobuna nekolicine oficira i podoficira kraljevske jugoslavenske vojske, koji su uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Bjelovara Julija Makanca preuzele vlast u Bjelovaru i okolici. Nedugo zatim uslijedila su hapšenja i prve masovne likvidacije. Tako su 27. travnja 1941., odvedena 504 srpska civila, prvo u Zagreb, pa u logor Danicu u Koprivnici, a onda u Jadovno i uvalu Slana na Pagu, gdje je ubijeno njih 487.

Dana 28. travnja 1941. , ustaše pod vodstvom Eugena Kvaternika, hapse  i 200 ljudi (199 Srba i jednog Hrvata) iz bjelovarske okolice. Uhićuju ih pripadnici Seljačke zaštite preobraćeni u ustašku postrojbu pod zapovjedništvom predratnog ustaše Martina Cikoša. U sumrak ih provode kroz Gudovac do sajmišta i tamo ih strijeljaju. Njih 195 je ubijeno na mjestu, dvojicu ranjenih u koloni ustaše kasnije u bolnici ubijaju, a pošto je život uvijek jači od smrti, trojica su nekim čudom preživjela: Ostoja Sekulić, Ilija Jarić i Milan Margetić. Mrtva tijela su ustaše prelile vapnom, te ih pokrile tankim slojem zemlje. Martinu Cikošu (zapovjedniku gudovačkih „zaštitara“ i predsjedniku Općinskog odbora HSS-a) su se u zločinačkoj raboti pridružili Milan Pavlešić, Franjo Grvić, Dragutin Gosarić, Mijo Panić

Kolovođe masakra - slobodni

Taj prvi masovni zločin, 18 dana nakon uspostave tzv. NDH, zgranuo je i okupatore. Pretpostavljajući da će takvi zočini izazvati oružani otpor Srba (koji su činili četvrtinu stanovništva tzv. NDH), njemačka je komanda preuzela od ustaša gradsku vlast i pohapsila kolovođe pokolja. U Berlinu su se, pak, članovi Vrhovnog stožera Wehrmachta na satanku s Hitlerom požalili da im ustaške vlasti „nepotrebnim zločinima otežavaju posao“. Ali kako u svojim sjećanjima navodi jedan od visokih dužnosnika njemačke vojske u tzv. NDH, general Gleise von Horstenau, Hitler se nije do kraja složio s generalima. Tako je 30. travnja 1941., donesena naredba prema kojoj se „akcije čišćenja trebaju izvoditi pod nadzorom njemačke vojske“. Istovremeno su iz zatvora puštene i kolovođe masakra u Gudovcu!

Taj je zločin poljuljao je vjeru koja je između hrvatskog i srpskog naroda, katoličkih i pravoslavnih kršćana koji su živjeli na prostoru Bjelovara a i šire – u Hrvatskoj, stvarana stoljećima. Nije tu bila riječ samo o podivljaloj ljudskoj prirodi i oslobođenim životinjskim nagonima u čovjeku, nego o sistemskom, planski osmišljenom, državnom konceptu koji je počeo djelovati upravo u Gudovcu. Nastavio se nepunih tjedan dana potom u Veljunu, pa i drugim mjestima Banije i Korduna, a onda se uobličio u sistem koncentracijskih logora smrti.

Bojan Mirosavljev