Narodni heroji i Mile Budak PDF Ispis E-mail

Moj voljeni grad, u kojem sam rođena i kojeg sam dva puta napuštala ali opet se u njega vraćala, grad koji je dao 5 narodnih heroja NOB-a,…grad Ivane Brlić Mažuranić, Tadijanovića ,Becića, Mie Čorak Slavenski, Krešimira Blaževića, i Đure Đakovića…grad radnika, umjetnika, sportaša…na žalost je i grad s ULICOM MILE BUDAKA.

Upravo o toj sramoti želim danas ovdje reći nekoliko rečenica i iznijeti veliku tugu i žalost naše Udruge što smo eto ostali jedini grad sa imenom toga zločinca.

Kako bih vam probala dočarati kako se mi ,doduše po anketama, manji dio građana osjećamo poslužit ću se pričom preuzetom iz lokalnog portala našeg brodskog povjesničara Petra Bašića:

Zamislite sljedeću situaciju.

Jednoga dana u gradu Linzu u Austriji otvara se nova likovna galerija. Kao što i priliči kulturnom događaju, na otvaranju se okupila krema društvenog života grada. Galerija je posvećena manje znanom slikaru, izvrsnom akvarelistu. Slučajno se tu možda našao i austrijski kancelar koji je obilazio taj dio Austrije, pa je svratio na svečanost. Novinari uzimaju izjave.

Jeste li zamislili?

Društveni događaj kakvih u kulturnijim zemljama (zemljama u kojima se za kulturu izdvajaju znatna sredstva) ima jako puno, zar ne?

Ima samo jedna neobična stvar koja čini taj događaj izvan svake pameti: slikar kojem je galerija posvećena zove se Adolf Hitler!

Nemoguće, zar ne? Ne u ovom svemiru!

Nažalost, u mom voljenom gradu ovaj događaj ne smatraju van pameti, prije da mene i Petra, koji o tome često piše smatraju van pameti.

Pokazuje to porazan rezultat ankete u kojoj tri četvrtine mojih sugrađana smatra da je normalno da "uvaženi slikar" gospodin Hitler dobije svoju galeriju, dakle, svoju počast u jednom europskom gradu. Ili književnik Mile Budak svoju ulicu.

A kada ih stisnemo povijesnim činjenicama izvlače odnekud baš to, „gospodin književnik“, izbjegavajući pri tome njegov ratni zločinački utjecaj zbog kojega su umrle tisuće nevinih.

Ali ne mogu pobiti jednu jedinu činjenicu: Mile Budak bio je ministar u vladi jedne zločinačke tvorevine! Dobar dio vremena Mile Budak je bio drugi čovjek ustaškog režima!

Ne moram objašnjavati što je taj režim učinio svojim građanima.

Židovima, Romima, Srbima, ali i svim Hrvatima koji su se usudili reći da je Hrvatskoj mjesto na strani dobra, a ne na strani zla.

Nakon što je Mile Budak u ljeto 1941. došao u Slavonski Brod, u roku od dva tjedna pobijeno je dvjesto Židova, trećina svih u gradu. Da građane danas upoznate s tom činjenicom, sumnjam da bi se zgrozili, što mi je neshvatljivo. A bile su to najuglednije brodske obitelji – kazuje nam povjesničar Bašić – čak neke od nacionalno najzagriženijih hrvatskih političara, primjerice sve pravaške novine prije rata, koje su se suprotstavljale kraljevoj diktaturi, financirane su židovskim kapitalom. Ustaše su ih čak i takve pobile, kako bi se umilile svojim njemačkim uzorima!

Mile Budak je bio drugi čovjek toga ustaškoga režima, u tim ključnim godinama čak i veleposlanik Pavelića kod Hitlera.

Budak je bio "samo ministar kulture" reći će neki.

Da je to istina, baš kao takav, Budak je trebao nakon takvih zločina, ili masovne likvidacije u glinskoj crkvi reći nešto poput: "...ovo nije hrvatska kultura Marulića ili Šenoe, Boškovića i Getaldića, ovo nije herojstvo Šubića u obrani od istrebljenja Hrvata, ovo je zločin i s tim ne želim imati veze"?

Tada bismo možda s ponosom pričali o književniku po kojem smo dali ime jednoj od najprometnijih i najposjećenijih ulica našeg grada, kada bi nas za ulicu pitali turisti ili naši gosti.

Ali nije tako bilo. I mene je sram jer povijesna činjenica govori sama za sebe:

Prije rata na području NDH je živjelo oko 40 000 Židova. Nakon Budakovog zakona o zaštiti hrvatske kulture, kojima su židovi anatemizirani ostalo ih je samo oko 3000!

92% svih židova (muškaraca, žena, djece i staraca) pobijeno je!

A Mile Budak je bio drugi čovjek toga režima!

A sada malo o ulici.

Sporna ulica tamo davne 1908.g.zvala se po Andriji Olujeviću, zatim je dobila naziv Radomira Putnika a poslije 1945.g.Njegoševa ulica. Rođena sam  u Slavonskom Brodu, odmah uz ulicu o kojoj pričamo i kroz nju sam dugih niz godina prolazila i više puta dnevno. U školu, u grad, u izlazak i uvijek, ali baš uvijek rekla sam da idem „Đurinom ulicom“…kao što su uostalom govorili i danas govore gotovo svi koji tom ulicom prolaze. Naime, u  ulici se nalazi  tvornica našeg velikog brođanina Đure Đakovića. Rođenog u Brodskom Varošu, mučenog, proganjanog i ubijenog kao ljevičara 1929.g.od strane žandara.

Njegovog sina Stjepana ubili su ustaše 1942.g. Njegova rodna kuća u Varošu umjesto da ostane Spomen kuća i turistička atrakcija grada „srušila se“ uslijed neodržavanja i nebrige gradske lokalne vlasti.

Pričam o Đuri Đakoviću zato što je on brodski ponos za razliku od brodskog srama Ulice Mile Budak.  Usput zločinac Mile Budak zapravo ni nema nikakve veze s ovim gradom, a u njemu recimo nemamo ulicu jednog Tadijanovića?

I bilo je pokušaja lokalnih aktivista da utječu na vlast i promjene ime.

Protiv promjene bilo je četrnaestero vijećnika: očekivano HSP i HSP dr. Ante Starčević i, neočekivano, vijećnici HNS-a i HSU-a, koalicijski partneri SDP-a u to doba ,na državnoj razini. Četiri suzdržana glasa došla su iz klubova vijećnika HDZ-a i HSS-a, a za promjenu naziva ulice bila su samo četvorica vijećnika SDP-a.

Opravdanje o kompliciranosti promjene adrese svim pravnim subjektima i stanovnicima ulice, „ne pije vode“…

Gdje ima volje ima i načina stara je poslovica i uz pomoć ministarstava i današnjeg informatičkog sustava to se sve može vrlo brzo i jako jeftino odraditi. Pa nisu nas niti tih 90tih pitali što i kako mislimo kada smo mijenjali svu dokumentaciju na nove adrese. Postoji čak i uredba u zakonu koja se može donijeti da promjene adrese u sudskim registrima (pošto se ne mijenja bit upisa) bude za poslovne subjekte besplatna i brza za sve ako je od važnosti da se to učini.

A naša Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Slavonskog Broda kao i jedan dio građana našeg grada smatramo da je od iznimne važnosti zbog budućnosti našeg grada i naše djece promjena ulice Mile Budaka i to HITNO.

Iako u gradu ima puno ozbiljnijih problema od Budakove ulice, riječ je  o civilizacijskom pitanju jer se iz Slavonskog Broda šalje poruka da su oni koji tu žive zaštitnici, sljedbenici i poštovatelji fašista Budaka, odnosno da ne osuđuju NDH.

Slavonski Brod legalizirao je Milu Budaka što je katastrofalno…rekao je prije par godina jedan naš ugledni brodski novinar…

Ulica je možda lokalna, ali je naša sramota globalna!

Naša Udruga, uz pomoć nadamo se Saveza antifašista i svih onih udruga koje promiču moralne temeljne antifašističke vrijednosti, ima zadatak i cilj u što kraćem roku osloboditi nas Brođane SRAMA ULICE MILE BUDAKA.

 

Helena Marić