Zagreb: PREDSTAVNICI VLASTI, IAKO POZVANI, NISU DOŠLI PDF Ispis E-mail

Obilježena 73. obljetnica formiranja Desetog korpusa zagrebačkog. Sa Gornjeg grada poručeno je kako nema mjesta ravnodušnosti na pokušaje revizije povijesti. Nova postava vlasti skup je bojkotirala, baš kao i mediji – u tisku, na portalima, radiju i televiziji – obljetnicu korpusa koji je u NOB-i i na ovim prostorima odigrao izuzetno značajnu ulogu u oslobađanju domovine od okupatora i njegovih slugu – bez ijedne informacije!!

To da jedan korpus nosi ime jednoga grada bio je jedinstven primjer u cijeloj okupiranoj Europi. Jer iz Zagreba su stizali novi borci, vojnoobavještajni podaci, lijekovi i druga pomoć. Njegove jedinice popunjavale su se borcima iz svih krajeva sjeverozapadne Hrvatske, a poglavito iz Zagreba, a među njima su bili istaknuti liječnici, likovni i kazalašni umjetnici, profesori, inženjeri, odvjetnici…

Borba protiv fašizacije

Pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, a u oreganizaciji SABA RH,  u zagrebačkoj je Gradskoj vijećnici obilježena 73. obljetnica  Desetog korpusa zagrebačkog Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Na skupu je poručeno kako se na reviziju povijesti ne smije ostati ravnodušnim, te da je nužna  jedinstvena akcija društva u borbi protiv fašizacije i za očuvanje antifašističkih vrijednosti – jer antifašizam je ugrađen u temelje republike Hrvatske. Predstavnici vlasti, iako pozvani, nisu došli na svečanost. Oni tvrde da su antifašisti, ali se s antifašistima ne vole družiti. Ni mediji ne vole izvještavati sa skupova antifašista – na televiziji, radiju, portalima, u tisku – nije bilo informacija o obljetnici Desetog korpusa zagrebačkog.

Nazočnima su se obratili Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, Ivo Josipović, bivši predsjednik Hrvatke, Pavle Gaži, ratni pripadnik Desetog korpusa i Ratko Maričić, izaslanik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Među prisutnima – bili su brojni preživjeli borci 10. korpusa, poklonici antifašizma, partizanski veterani i predstavnici političkih stranaka. Zamijetili smo umirovljene generale Hrvatske vojske Antuna Tusa i Petra Stipetića, saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i predstavnicu Ministarstva branitelja Vesnu Nađ.

U prosincu 1943., u Glavni štab NOV i PO Hrvatske stigla je depeša Vrhovnog komandanta maršala Tita: „Mišljenja sam da obrazujete štab i Deseti korpus koji bi se zvao Zagrebački“. Samo mjesec dana kasnije, 19. siječnja 1944., u malom selu Rasinji, nedaleko Koprivnice zbio se jedan od najvažnijih događaja u razvoju NOB-e u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: formiranje 10. korpusa kao najveće operativne strateške jedinice NOV na tom podruju.  To da jedan korpus nosi ime jednoga grada jedinstveni je primjer u cijeloj okupiranoj Europi.

Franjo Tuđman u štabu korpusa

U njegov sastav ušle su toga dana jedinice 32. i 33. divizije, Zapadna grupa partizanskih odreda  - Kalnički, Zagrebački i Zagorski odred, te Treći diverzantski bataljun, a u ožujku iste godine i Istočna grupa partizanskih odreda : Bjelovarski, Moslavački  i Posavski odred. Komandant Vlado Matetić, politički komesar Ivan Šibl.  Na kraju 1944., zagrebački je korpus imao 13.328 boraca i starješina, dok je ranije, početkom lipnja 1944., imao 7.570, od čega 6.117 Hrvata,  a prema socijalnoj strukturi najviše seljaka – 3.820. U  međuvremenu, Mate Jerković je zamijenio komandanta korpusa Vladu Matetića. Među drugima, u Štabu 10. korpusa , bio je šef Personalnog odsjeka Franjo Tuđman. On je sredinom 1944., bio v.d. komesara 32. divizije, i sekretar Komiteta KP Hrvatske u diviziji.

Deseti korpus djelovao je u sjevernom dijelu Hrvatske, između Ilove, Drave, Slovenije i Save. Zbog aktivnosti i gustog rasporeda neprijateljskih snaga, poglavito ustaša, komunikativnosti terena i blizine Zagreba, korpus je bio prisiljen da u prvom periodu djeluje po dijelovima i izvodi manje i česte akcije, kao i da manevrira s jednog na drugi dio svog teritorija. Borbe na tom području karakteristične su zbog brzog reagiranja neprijatelja, što je dovodilo do iznenadnih susretnih okršaja i teških danonoćnih sukoba. Teške borbe  su vođene na području Kalničke gore i u Podravini 8.-l0. veljače 1944., sa 1. pukovnijom  Poglavnikova tjelesnog zdruga, dijelovima 5. ustaškog zdruga i Nijemcima. Tada je 10. korpus bio prisiljen da napusti ranije oslobođenu Koprivnicu, Ludbreg, Varaždinske Toplice, Zlatar i Ivanec. Borbe u ovoj oblasti produljene su do sredine ožujka kad je 32. divizija prebačena u Moslavinu, dok je na ovom području ostala samo zapadna grupa NOP odreda.

Domobrani prelaze u partizanske jedinice

Za to vrijeme 33. divizija, Bjelovarski i Moslavači NOP odred djelovali su u istočnom dijelu zagrebačke oblasti. Početkom travnja glavnina korpusa ponovno se vratila u Zagorje i na tom, za neprijatelja veoma osjetljivom području, zadržala se više od mjesec dana. Tada su oslobođeni: Ivanec, Stražnjevac, Mače, Belec, Mihovljan, Bednja, Golubovac, Konjščina, Hum, Donje Orešje i izvršena mobilizacija novih boraca. Pod jakim pritiskom neprijatelja, korpus je zatim bio prisiljen da se u drugoj polovici svibnja prebaci preko Kalnika i Bilogore u Moslavinu. Otada su u zagrebačku oblast počele da pristižu nove neprijateljske snage (dijelovi Kozačkog korpusa i neke njemačke jedinice), što je još više otežalo situaciju 10. korpusu. Zbog toga je Glavni štab Hrvatske na teritorij 10. korpusa  uputio 28.  slavonsku diviziju, koja je, zajedno sa 10. korpusom  uspješno vodila borbe u Moslavini, na Bilogori, Kalniku i Podravini. Tom prigodom oslobođeni su Veliki Grđevac, Velika Pisanica i Severin (14-15. lipnja), a krajem lipnja vođene su  veoma oštre borbe za Ludbreg. Sredinom kolovoza kao pojačanje korpusu upućena je 7. banijska divizija (dvije brigade) koja je tamo ostala do konca listopada. Dolaskom tih pojačanja jedinice NOV preuzele su inicijativu u borbi protiv neprijatelja u ovom dijelu Hrvatske.

Težište aktivnosti 10. korpusa od rujna bilo je na komunikacijama Zagreb-Križevci-Koprivnica, Zagreb-Varaždin i Zagreb-Beograd (dio Zagreb-Kutina), na kojima su rušeni prometni objekti. Od rujna je došlo do većeg priljeva novih boraca, kao i prelaženja velikog broja domobrana i čitavih njihovih postrojbi na stranu NOV Hrvatske. Jedinice korpusa naglo su ojačale i dobro se opskrbile oružjem. U listopadu jedinice 10. i 6. korpusa , ojačane dijelovima 7. banijske divizije, poduzele su ofenzivne operacije u Podravini, oslobodile prostranu oblast između Drave i Bilogore od Virovitice do Koprivnice.

Završne operacije i oslobođenje Zagreba

Obrazovanjem Srijemskog fronta porasla je važnost udara na komunikacije na području gdje je djelovao 10. korpus. Poslije neuspjelog napada na Koprivnicu, po naređenju VŠ, jedinice 10. korpusa  ponovno su prenijele težište svoga djelovanja na komunikacje Zagreb-Varaždin, Zagreb-Beograd i Zagreb-Koprivnica i u studenome i prosincu zauzele neprijateljeva uporišta Trgovišće, Hraščinu, Brckovljane, Gračec, Šumemnčane, Gudovac i Veliko Korenovo. Zajedno s jedinicama 12. korpusa (3.armija) od 8. prosinca 1944., do 10. veljače 1945. godine, Deseti je korpus vodio borbe za virovitički mostobran. U međuvremenu su na teritorij zagrebačke oblasti pristizale jake neprijateljeve snage, s kojima je, nakon povlačenja snaga Treće armije sa virovitičkog mostobrana, 10. korpus  vodio stalne borbe. Od sredine veljače do sredine travnja, jedinice Desetog korpusa uspješno su djelovale protiv neprijateljevih uporišta u Moslavini i Bilogori.

Od 16. travnja, kada je korpus stavljen pod komandu Štaba 3. armije, sudjelovao je u završnim operacijama, u Slavoniji, Moslavini, Bilogori i Hrvatskom zagorju, u oslobađanju Slavonske Požege, Virovitice, Bjelovara, Križevaca a 8. svibnja 1945., jedinice Desetog korpusa zagrebačkog NOV Hrvatske (i 1. i 2. armije) oslobodile su Zagreb.

Bojan Mirosavljev

 

 

 


Fotosi – Štab Prve udarne brigade „Braće Radić“ na čelu Desetog korpusa ulazi u oslobođeni Zagreb, 9. svibnja 1945.