Ulice koje umiru od stida ZAŠTO I DOKLE?! PDF Ispis E-mail

Dok već dvadeset sedmu godinu ta nesretna gruška ulica umire od stida noseći ime dr. Ante Sugje, nadležni organi za imenovanje ulica  Grada Dubrovnika se ponašaju kao da se to njih ne tiče, a osim ulice s imenom dr. Ante Sugje, ima na još nekim dubrovačkim ulicama  ostataka uštašluka iz početka prošlih devedesetih

Da je početkom prošlih devedesetih, s promjenama u društvenom i političkom životu u nas, skupno zvanim „demokratskim promjenama“, novouspostavljeno  hrvatsko društveno i političko ozračje bilo više ili manje kontaminirano i fašizmom, ustašlucima i četničlucima, zavisno o regiji ili području Lijepe Naše, zorno kazuje i dubrovački primjer preimenovanja ulica iz toga doba. Tako su organi tadašnje većinske HDZ-ove Skupštine općine Dubrovnik,“po ubrzanom postupku“, svega par mjeseci poslije ustoličenja, odnosno početkom studenoga 1990. godine, preimenovali 64 dubrovačke ulice. Time je izvršen prvi „obračun s antifašizmom“ kao uvod u uklanjanje i najvećim dijelom uništavanje spomen obilježja na NOB-u i antifašizam. Što se preimenovanja ulica tiče, uz put koji je nosio Titovo ime, zamijenjeni su nazivi gotovo svih ulica koje su nosile imena narodnih heroja, istaknutih poginulih boraca, kao i događaja iz NOB-e. Fašistoidna drskost išla je toliko daleko da je među novim nazivima bila uspostavljena i ulica Mile Budaka, dopoglavnika u ustaškoj tvorevini NDH i tvorca njenih rasnih zakona, ozloglašenog ratnog zločinca. Poslije desetogodišnjih upornih ukazivanja na tu sramotnu činjenicu, prije svih dubrovačkih antifašista, i zahtjeva da se ime ulice Mile Budaka zamijeni, organi Grada Dubrovnika to su konačno i učinili.

„Nagradu za zasluge“, ulica u Gružu! Dr Ante Sugja i druge ustaške glavešine, s okupatorima na Stradunu,u svibnju 1941.

Međutim, od spomenutih preimenovanja iz studenoga 1990. godine, ostala su još neka imena zasigurno nedostojna da ih nose dubrovačke  ulice, bez obzira na obrazloženja koja su dali oni, što su, „dolaskom višestranačja i demokracije“ početkom prošlih devedesetih ,njihovom imenu ukazali tu „čast“. U Gružu je Ulica dr. Ante Sugje, odvjetnika i HSS-ovca, koji je bio i istaknuti pripadnik ustaškog pokreta u Dubrovniku, a svakako je, kao odani sljedbenik programa i ideja NDH, jedno vrijeme bio njen konzul u Pragu. Zar je za takvo svoje slugansko djelovanje u ozloglašenoj NDH-aziji, kao nagradu dobio ulicu u Dubrovniku?. I dok već dvadeset sedmu godinu ta nesretna gruška ulica umire od stida noseći ime dr. Ante Sugje, nadležni organi za imenovanje ulica Grada Dubrovnika se ponašaju kao da se to njih ne tiče, a osim ulice s imenom dr. Ante Sugje, ima na još nekim dubrovačkim ulicama ostataka uštašluka iz početka prošlih devedesetih. Tada su, naime, ulice u Dubrovniku dobili i: Petar Bakić (ulica na istočnom ulazu u Grad, od veze s Jadranskom magistralom do Ilijine glavice), istaknuti konavoski ustaša i poslije oslobođenja organizator škripara, dr. Roko Mišetić, za vrijeme fašističke okupacije i marionetske NDH, dosta uronjen u ustaško djelovanje NDH-azijskih vlasti i u Dubrovniku, te Padre Perica, svećenik i fra Marijan Blažič, koji su, uz crkvenu službu, bili značajni oslonci ustaške vlasti NDH u Dubrovniku. I njihova imena nose dubrovačke ulice: Padre Perice u Gružu, Marijana Blažića u blizini Pila, te Dr. Roka Mišetića prema dubrovačkoj Općoj bolnici. Sličnih primjera, zdravom razumu teško shvatljivih, zbog kojih se crvene obrazi, ima i u bližoj i daljoj okolici Dubrovnika, ali, nažalost, i na drugim područjima Lijepe Naše. Vrijeme prolazi i to tako stoji. Zašto i dokle?!

 

Krešimir LADIK