Gornja Trebinja SPOMEN NA ŽRTVE USTAŠKE ODMAZDE PDF Ispis E-mail

Komemorativni skup u povodu 75. obljetnice pokolja nedužnih civila upriličen ispred Spomen kosturnice na kojoj su ispisana sva imena stradalnika koje su ubile ustaše za odmazdu zbog neuspjeha zimske ofenzive na Kordun

 

 

Stvaranjem tzv. NDH i uspostave ustaške vlasti, dio Korduna, omeđen rijekom Koranom od izvora do Slunja i cestom Plitvička jezera – Slunj, našao se u potpunom okruženju ustaških garnizona i oružanih postaja. Paveliću nije bilo teško takvo okruženje uključiti u zlodjelo prema srpskom stanovništvu (kao što je znano u tom okruženju je oko 90% srpskog stanovništva).

Valja naglasiti da je sve veće nezadovoljstvo njemačkih i talijanskih fašista ustašama bio glavni motiv za organiziranje prve velike ofenzive na partizane u NDH, usmjerene na najsjeverniji dio Korduna kao najisturenije područje partizanskih formacija u planinskom dijelu središnje Hrvatske. Pavelić je, vjerojatno znajući za njemačke ponude Mačeku htio Nijemcima i Talijanima demonstrirati značenje ustaštva i pokazati kako uspješno uništava snage otora, pa je u ofenzivu uključio svoje najbolje ljude i najelitnije postrojbe (ukupno oko 4 tisuće ustaša, domobrana i žandara). Tom ofenzivom ustaše su željele uništiti značajne partizanske snage upravo u kotaru Vrginmost i Petrovoj gori, koje su prijetile da prošire požar narodnog ustanka u hrvatske krajeve preko Kupe prema Zagrebu i Žumberku. Bila je to najznačajnija ustaška akcija koncem 1941. godine.

Na čelu Pavelićevih postrojbi bili su prokušani ustaše Ante Moškov, Maks Luburić, Juco Rukavina i Dido Kvaternik. Ustaški aranžman bio je: najprije dolazi Paveliću iz područja Lasinje delegacija od 12 ustaša s molbom da „zaštiti“ hrvatsko pučanstvo u tom kraju. On im obećava da će njihov kraj „očistiti“ od odmetnika. Ofenziva je počela u noći 20/21. prosinca 1941., iz pravca Lasinje i Bučice. Najprije je opkoljeno srpsko selo Prkos, koje je do temelja spaljeno i uništeno. Samo u tom selu ubijeno je 478 mještana. U nastavku ustaškog pohoda od Dugog Sela do Bovića uhvaćeno je i ubijeno još oko tisuću ljudi.


Spaljena naselja Interesantna je režija tog pothvata. Prvih dana ofenzive na Kordun Pavelić se nalazi u Firenci, gdje ga prima njegovo kraljevsko visočanstvo Aimone di Savoia – Aosta, vojvoda od Spoleta, nesuđeni kralj NDH. Na povratku, 24. 12.1941., Pavelić čestita Božić ustašama i domobranima „koji u ovom času brane domovinu“, a 28.12. čestita „braći muslimanima koji slave prvi kuban-bajram u slobodnoj domovini“. Ustaški dnevnik „Hrvatski narod“ od 1. siječnja 1942., objavljuje na prvoj stranici Hitlerov novogodišnji govor. O ustaškoj ofenzivi na Kordun za javnost se ništa ne objavljuje. Tek 3.l.1941., „Hrvatski narod“ na prvoj stranici pod udarnim naslovom objavljuje saopćenje ustaške novinske agencije „Croatije“: „Poglavnik na Kordunu“. Objavljena je velika Pavelićeva fotografija kako, okružen ustašama, dalekozorom promatra „operacije“.

Premoćnim ustaškim snagama suprotstavio se 4. kordunaški bataljun s oko 750 boraca s komandantom Nikolom Vidovićem na čelu i komesarom Milićem Dejanovićem. Borci 4. kordunaškog bataljuna, nakon zauzeća željezničke postaje Utinja, saznali su za napade na Prkos i Dugo Selo i „usiljenim“ maršem više od 30 kilometara prišli dugom Selu, Stipanu, Šljivovcu i Kirinu da bi zaštitili narod koji je bježao. U tome su uspjeli i na rječici Trepči deset dana sprječavali ustašama da prijeđu rječicu i uđu u „Kirinsku republiku“. To je omogućilo da se narod tog dijela Vrginmosta prebaci na Petrovu goru.

Velika pomoć 4. bataljuna bila je zauzimanje i razoružanje  utvrde u školi u Vojišnici od jedinica 1. kordunaškog bataljuna 24.12.1941. Taj bataljun je, također, razoružao domobranski transport za  željezničku postaju Vojnić, zatim je razbio jedan domobranski vod, a 23.12. zarobio domobransko pojačanje iz Vojnića blokiranoj posadi u  Vojišnici.  Pri tome su i dalje bila blokirana preostala neprijateljska uporišta na Kordunu  od Vojnića i Krnjaka do Veljuna i Perjasice.

Pavelićevim dolaskom na Kordun na Staru godinu premoćne ustaške snage uz podršku artiljerije i tenkova, konačno su prešle rječicu Trepču i potisnule partizane sve do željezničke pruge Utinja-Vojnić-Topusko. Veliki snijeg, hladnoća (do  minus 20  C) i neočekivan otpor partizana spriječili su Pavelićeve namjere da nastavi ofenzivu i na Petrovu goru. Ustaše se postupno povlače s tog terena, a prvi je povučen Pavelićev tjelesni zdrug bojnika Ante Miškova (njega su saveznici odmah poslije rata izručili vlastima FNRJ, a pravomoćnom sudskom presudom osuđen je na srmtnu kaznu koja je izvršena).

Zbog neuspjeha zimske ofenzive na Kordun, uslijedila je ustaška odmazda.  Ustaše su nastavile pohod na pravoslavni Badnjak i Božić 1942. godine. Prema dokumentaciji Povijesnog arhiva, vojska NDH pogubila je ukupno 205 civila iz Skakavca, Popović Brda, Lija, Klipinog Brda, Manjerovića, Tušilovića, Donje i Gornje Trebinje, Slunjskih Moravica i Udbine. Ubijeni su zbog svoje nacionalnosti, jer je među ubijenima bilo 135 Srba, 70 Roma, dok je jedna osoba, tadašnji svećenik u Trebinji, bila ruske nacionalnosti. Bilo je tu cijelih obitelji. Među ubijenima bilo je čak 75-ero djece.


Komemorativni skup

Tim povodom na brdu iznad Gornje Trebinje (kod pravoslavne crkve), upriličen je i ove godine komemorativni skup u znak sjećanja na stradalnike koje su ustaše ubile 6. i 7. siječnja 1942., u šumi Domaći Lug i Lipjansko Mlađe. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Žrtve su bile sahranjene u četiri masovne grobnice, a prije nekoliko godina njihovi ostaci ekshumirani  i pokopani u zajedničku grobnicu na brdu iznad Gornje Trebinje. Podignut je spomenik i uklesana su imena masakriranih. Izgradnja Spomen-obilježja zajednički su financirali Grad Karlovac i Srpsko narodno vijeće, dok je ostatak novca prikupljen donacijama poklonika antifašizma – najviše iz Karlovačke i Zagrebačke županije.

Na tragičan događaj podsjetio je inicijator podizanja spomenika i svjedok ovog zločina Dušan Krivokuća, koji je tada bio dijete u dobi od 14 godina.

Ljudima je rečeno da se odazovu pozivu novih vlasti „koje će ih otpremiti u Srbiju“. Uzeli su kola, stvari i stoku, i potom su odvedeni u Skakavac i razmješteni po kućama, ali vlaka za Srbiju nije bilo. Sutradan su pobijeni. Bilo je među njima, osim Srba i Roma i jedan Rus, svećenik u Gornjoj Trebinji. Svirepi događaj dogodio se na pravoslavni Badnjak i Božić 1942. Ovakav se zločin na ovim prostorima nikada do tada nije dogodio i mi moramo da ga zapamtimo i da ga svake godine obilježavamo. Neka se ovakvo nešto više nigdje ne ponovi, kazao je Krivokuća.

Skup su pozdravili Boris Milošević, saborski zastupnik, Ratomir Bošnjak, predsjednik Saveza udruga antifašista Karlovačke županije,  Branko Eremić i Pero Karmelić iz županijskog i karlovačkog SDP-a i Mirko Miladinović, predsjednik karlovačkih antifašista.

Bojan Mirosavljev