Kako je don M. uzbun(d)io gospođu M. (ZLO)UPOTREBLJENA DUHOVNA MISAO PDF Ispis E-mail

·        Bez mjere i kriterija gađa se brojkama ubijenih u i nakon Drugog svjetskog rata, a neutemeljenim uveličavanjem žrtava komunizma uvjerava i sebe i one koji ga slušaju da fašizam i nije bio tako strašan – Samo  što ne kliče: „Smrt komunizmu, sloboda fašizmu“!

 

 

Dubrovačko nedjeljno jutro s početka prosinca, lijepo i prohladno, ko' naručeno za malo duže spavanje, naročito, ako je tome prethodilo dugo putovanje kroz različite vremenske zone. Ali, ništa od spavanja, jer se malo iza devet oglasio mobitel. Kao da već znaju da sam došo doma, ali nedjelja je – ne javljam se! Ma mobitel zvoni li zvoni. Pogledam, broj nepoznat, ali uporno zvoni. Pomalo ljutito javim se – izvolite, što trebate? Ajme, oprostite dragi gosparu M. – ženski će glas s druge strane – ja sam M. i sigurno se znamo. Nisam ni rekla dobro jutro, nemojte se jedit, znam da je danas neđeja, ali se na ovo mora reagirat. Na što gospođo M.? – pitam. Jeste li slušali jutros Duhovnu misao na našem radiju? Nisam draga M. odgovorih – ja sam sve te duhovne misli odslušo kad nam bio puno mlađi, ono „kad se to nije smjelo slušat“, a sada slušam uglavnom pjesme. Za to mi služi radio ... A, ne, ne gosparu M. – uzvrati žustro gospođa M. – to ste jutros morali slušat, ja to slušam, pogotovo danas na drugu adventsku neđeju koja zagovara ljubav. A i inače u toj emisiji našega radija popovi, fratri i poneka časna sestra znadu govoriti stvarno jako lijepo i za dušu o dobru i zlu, o ljubavi ...

I don M. je jutros lijepo počeo o Bibliji i Svetom pismu i tako to, a onda, Bože mi prosti, kako da je vrag ušo u njega, odjedanput s duhovnih misli prešo na šporku politiku. Reko je da je prošlo dvadeseto stoljeće bilo najkrvavije u povijesti čovječanstva i da su u njemu krvavi trag ostavili fašizam i komunizam, ali da je komunizam bio puno uspješniji po zlu, za ne falit, čak tri i po puta krvaviji, jer je od ukupno pobijenih oko 135 milijuna vojnika i civila komunizam smaknuo oko 90 do 100 milijuna, a fašizam samo oko 25 do 30 milijuna. To su bedastoće i laži sračunato uperene na umanjivanje zločina fašizma toga najvećeg zla u povijesti ljudskog roda. Te laži nam slušaju djeca koju i onako s istim lažima i falsifikatima truju u školi... Jako sam se uzbun(d)ila gosparu M. Ja sam vjernica, ali što je previše, previše je i na to neko stvarno treba reagirati. Specijalno kad je don M. još reko da svatko mora paziti gdje se svrstava jer oni što se svrstavaju lijevo bit će odbačeni i vječno nesretni, a oni što su desno bit će vječno sretni u Bogu. Ko je slušo, sve je jasno, nije ni trebo reć hajdete svi u HDZ, HSP, HČSP i druge desne i najdesnije stranke i bit ćete vječno sretni u Bogu, a nemojte ni slučajno među ljevičare pa ni u SDP, jer ćete biti odbačeni i vječno nesretni...

Ma promislite gada od popa, čista HDZ-ovska i desničarska propaganda, to je strašno i na to neko treba reagirati – gospođa će M. Usprotivih se – možda bi bilo bolje ne reagirati na to što je don M. prdoklačio, jer mu se reagiranjem samo diže pelica... Ne, ne – rezolutno nastavi gospođa M. – mora se reagirati, te gadosti slušaju naša djeca. Malo im je što se od prošle devedesete umjesto škola grade samo pastoralni centri, sramota... A što vi ne reagirate? – ubacih se žustro – lijepo to što ste mi ispričali bacite na papir i pošaljite medijima, neko će objavit. Ne, ne ja to ne znam, nisam vična pisanju – izvlači se gospođa M. Onda to dajte nekom novinaru – dodah. Ma kakvi, oni to ne smiju pisati, većina ih se boji i pišu samo što im gazdama odgovara. Oprostite što vas sekavam, samo sam vam to htjela reći da treba reagirati i adio vam – reče na kraju gospođa M.

Odahnuh i dalje umoran i pospan od duga puta kroz vremenske zone. Pokušaj da se još malo vratim u mir i blagostanje kreveta nije uspio jer mi se po glavi motalo prdoklačenje don M. u Duhovnoj misli na našem radiju o fašističkim i komunističkim zločinima, nesretnoj ljevici i sretnoj desnici u Bogu. Don M. je i pod cijenu da bude prezren i od samih vjernika uprljao i zloupotrebio Duhovnu misao i promašio temu. Svjesno, naravno, on se svrstao desno uključio se u reviziju povijesti, one planetarne, ali između reda i domaće povijesti. Bez mjere i kriterija gađa se brojkama ubijenih u i nakon Drugog svjetskog rata, a neutemeljenim uveličavanjem žrtava komunizma uvjerava i sebe i one koji ga slušaju da fašizam i nije bio tako strašan. Samo što ne kliče: „Smrt komunizmu, sloboda fašizmu“! Ma, iako je svećenik, don M. ima pravo i na takvo svoje mišljenje. On zna da su u laži kratke noge i baš ga briga za to. Važno da radnja radi! Tek nije u pravu što je takvo svoje mišljenje izrazio na pogrešnom mjestu, odnosno u pogrešnoj emisiji. Možda je don M. svejedno koja je emisija, važno je da on priliku dobije i da je propisno iskoristi. I nije za to odgovoran don M. Odgovorni su oni koji mu daju priliku.

Marinko Vlašić