Muzej pobjede NA PONOS ŠIBENIKA I DALMACIJE PDF Ispis E-mail

Uz proslavu 72. obljetnice oslobođenja Dalmacije u Krešimirovu gradu otvoren Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije. Riječ je o multimedijskom prostoru koji će u budćnosti pokrivati sve aktivnosti vezane uz izložbe posvećene narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi tijekom Drugog svjetskog rata

Središnji događaj trodnevne proslave 72. obljetnice oslobođenja Dalmacije od fašizma bio je u subotu, 5. studenog u Šibeniku kada je u nazočnosti brojnih poklonika antifašizma otvoren Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu u organizaciji UABA Šibenik, a pod pokroviteljstvom SABA RH.

„Ponosni smo što je ovaj muzej otvorio svoja vrata. U ovaj projekt uložili smo veliki trud, a posebno smo zahvalni brojnim stručnjacima, od kustosa do povjesničara iz cijele Dalmacije. Zahvalni smo i Anti Filipoviću Grčiću koji je osmislio vizualni identitet muzeja. Od sada će Šibenčani, ali i brojni turisti, moći na jednom mjestu doznati sve o antifašističkoj borbi za slobodu Šibenika i Dalmacije“, kazao je Zoran Restović, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Šibenika.

U ovom muzeju moći će se vidjeti dokumentacija i audiovizualni materijal iz antifašističke borbe. Riječ je o multimedijskom prostoru koji će u budućnosti pokrivati sve aktivnosti vezane uz izložbe posvećene narodnooslobodilačkoj borbi tijekom Drugog svjetskog rata. Kako  je istaknuo Restović „poseban naglasak stavljen je na građu iz tri velike bitke, one za Split i Šibenik te bitke za Knin koja se smatra i konačnom za oslobođenje Dalmacije od nacističkg i fašističkog okupatora“. Za ovu prigodu u ulaznom holu muzeja prezentiran je dio antifašističke povijesti i postavljena izložba „Nosioci Partizanske spomenice sa šibenskog područja“.  U ostale dvije prostorije je muzejski postav koji završava filmom „Oda slobode“, a u kojem je prikazano sve ono što su antifašisti uspjeli ostvariti u poslijeratnoj obnovi.  S uređenjem muzeja krenulo se u srpnju ove godine i u njega je do sada uloženo 700 tisuća kuna. Dio novca namaknula je Udruga šibenskih antifašista, a dio je iz ugovorne obveze Grada Šibenika.

Talijanska okupatorska vlast

U Narodnooslobodilačkom ratu  Šibenik je bio jedno od žarišta  NOB-a u Dalmaciji. U travanjskom ratu grad je bombardiran iz zraka. Talijanske trupe ušle su u Šibenik 15. travnja 1941. godine i uspostavile okupatorsku civilnu vlast. OK KPH za sjevernu Dalmaciju upoznat je 11. srpnja sa direktivom CK KPH o dizanju ustanka, ali nije uspjelo formiranje odreda. Okupator je 12. kolovoza u Skradinu strijeljao Pavla Papa, člana CK KPH, koji je djelovao na formiranju partizanskih odreda.  Na područje Šibenika dolazi sekretar CK KPH Rade Končar radi pomoći OK u razvijanju NOR-a. Krajem listopada pa do proljeća 1942. godine, iz Šibenika i okolice grupe boraca odlaze u razne partizanske jedinice u Lici. U travnju dolazi do oružanog sukoba između fašista i članova MK SKOJ-a u predjelu Dola, a 22. srpnja je okupator u Šibeniku strijeljao Radu Končara i još 15 aktivista (uglavnom iz Splita).

U to vrijeme formiran je ilegalni NOO u Šibeniku a zatim i u okolnim mjestima. U lipnju je formirana Primorska četa (na području Vodica) i Šibenska četa. Od tada iz Šibenika i okolice odlaze sve veće skupine  ljudi u partizanske jedinice. Okupator je poduzimao oštre mjere radi gušenja NOB-a. Od kraja lipnja masovno odvodi stanovništvo u logore, uništava čitava sela… Do kapitulacije Italije iz Dalmacije i drugih krajeva kroz šibenski zatvor prošlo je oko 6230 osoba, od kojih je četiri tisuće izvedeno pred fašistički sud, a oko 200 osuđeno na smrt. Do tada je u jedinice NOV i partizanske odrede iz Šibenika i okoline otišlo oko 1900 muškaraca i žena.

U danima kapitulacije Italije civilnu vlast u Šibeniku obnaša Narodnooslobodilački odbor. Tada je NOB-u prišlo oko 1500 građana. Predvečer, 11. rujna 1943. godine u Šibenik ulaze njemačke snage. Zbog terora Nijemaca, ustaša i četnika, kao i bombardiranja savezničke avijacije, stanovništvo Šibenika napušta grad i naseljavaju okolna naselja. Veći dio (oko 6500)  odlazi u zbjegove.

Savezničko bombardiranje

Dana 3. siječnja 1944., Šibenik, u kojem je tada ostalo  vrlo malo stanovnika, zasut je iz zraka. U dva naleta, u 12.10 i 13.30 sati, Saveznici su bacili oko 150 teških bombi i tada je porušeno oko 300 kuća.  Saveznički napadi ponovljeni su krajem siječnja. Nakon nekoliko mjeseci stanke, bombardiranja su se nastavila tijekom ljeta i jeseni. Posljednje se bombardiranje od strane Saveznika na Šibenik dogodilo koncem listopada 1944. godine.

Šibenik su oslobodile jedinice 26. divizije – 3. studenog 1944. godine. Pri povlačenju, Nijemci su uništili lučka i industrijska postrojenja u gradu. Valja naglasiti da poslije Splita najveća se bitka vodila za oslobođenje Šibenika (i Drniša). Na Šibenik je krenula 1. dalmatinska, direktno na grad, a sjevernije od nje išla je 12. dalmatinska brigada, dok su 11. dalmatinska i 3. prekomorska išli na Konjevrate da presijeku njemačkoj vojsci odstupnicu za Drniš i Knin. Kao i u prethodnim borbama na otocima i obali, sada su još više došli do izražaja tenkovi iz 1. tenkovske brigade 8. korpusa. Iako su to bili laki tenkovi, pokazali su se odlični na dalmatinskom kršu i po lošim prometnicama. Oni su vodili borbe na juriš, podržavali, štitili, a iz zraka je pomagala 1. eskadrila NOVJ s aerodroma na Visu i neki iz Italije.

Splitska operacija, šibenska operacija i druge borbe oko Zadra i kasnije oko Drniša – prve su klasične bitke združenog sastava koje su izvedene vlastitim snagama, bez ičije efikasnije pomoći sa strane. Najveći poraz Nijemci su doživjeli poslije Vukovog klanca na cesti od Šibenika za Konjevrate i Drniš. Cjelokupna njemačka šibenska grupacija, sastavljena od pješaka, topnika i mornara, ostala je na cesti, rijetko se tko izvukao za Drniš. S oslobođenjem Dubrovnika i Makarske, Omiša, Splita, Trogira, Šibenika i Zadra cijela je dalmatinska obala bila slobodna. Na njoj nema više njemačkog okupatora, nema njemačkih ratnih brodova na Jadranu. Nijemci su još samo kod Karlobaga i Senja. Bitka uništenja koja im je nametnuta od 8. korpusa bila je za njih fatalna. Oni više nisu bili sposobni da povrate ni djelić Jadrana i otoka s obalom.

Nakon što je 26. divizija oslobodila Šibenik i Drniš od jugozapada, iz rajona Kistanje  - Benkovac, kreće 19. divizija, pa od Sinja i Vrlike 20. divizija te dolazak 9. divizije sjevernije Dinarom – početkom studenog započele su uvodne, a od 16. studenog i glavne borbe za oslobođenje Knina, posljednjeg njemačkog uporišta, kao i vojske NDH i četnika popa Đuića  u Dalmaciji.

Središte ZAVNOH-a

Malo je znano da je Šibenik, nakratko, dobio i ulogu glavnog grada Hrvatske, Naime, do oslobođenja Zagreba, 8. svibnja 1945., Šibenik je slovio kao glavni grad Hrvatske. Od 1. siječnja 1945., Šibenik je bio središte ZAVNOH-a, u to vrijeme najvišeg tijela vlasti u Hrvatskoj. U Šibeniku su tada bili smješteni Centralni komitet KPH, Glavni odbor AFŽ-a, Glavni odbor USAOH-a, Pokrajinski komitet SKOJ-a i Centralna kazališna družina narodnog oslobođenja Hrvatske.

Od 68 tisuća stanovnika tadašnje općine Šibenik, 21 posto je sudjelovalo u narodnooslobodilačkoj borbi. Ako se tome dodaju pripadnici NOP-a koji su zbog antifašističkog djelovanja okončali u logorima, onda je u antifašističku borbu bilo uključeno 35 posto stanovnika općine Šibenik. Ukupno su poginule 4572 osobe, a od tog broja 3023 u partizanima.

I u Domovinskom ratu Šibenčani i stanovnici okolnih naselja dali su veliki obol obrani Hrvatske. Tijekom topničkih i zračnih napada paravojnih formacija tzv. Krajinske vojske poginulo je  i ranjeno mnogo civila, te oštećeni brojni gospodarski, stambeni i objekti spomeničke baštine. Šibenska obrana, zahvaljujući učinkovitom djelovanju postrojbi Hrvatske vojske, poglavito 113. brigade i osvajanju okolnih vojnih skladišta (Žirje, Zečevo, Kruščica, Duboka) odbila je sve pokušaje paravojnih postrojbi prilazu Krešimirovu gradu.

Bojan Mirosavljev

Fotos – Narod je s oduševljenjem dočekao i pozdravio svoje oslobodioce. Šibernik, 3. studenog 1944. godine