Tematsko putovanje: Krakow- Bratislava PDF Ispis E-mail

U organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka i Turističke agencije Autotrans d.o.o., Poslovnica Krk, provedeno je od 12. do 16. listopada 2016. godine, tematsko putovanje u Poljsku i Slovačku. Cilj putovanja na koje je u večernjim satima 12. listopada  krenulo devedeset i dvoje članova UABiA otoka Krka i njihovih gostiju bilo je upoznavanje kulturno-povijesne baštine i znamenitosti Krakowa i njegove okolice, te slovačke Bratislave.

 

 

Krakow- kulturna prijestolnica Poljske

Prvi dan putovanja bio je rezerviran za obilazak Krakowa. Smješten u južnom dijelu Poljske, Krakow je drugi najmnogoljudniji grad u državi iza glavnog grada Varšave. Broji oko 770.000 stanovnika, otprilike kao Zagreb, ali na znatno većoj površini. Grad leži na obalama rijeke Wisle, a slovi kao grad crkava kojih ima preko stotinu. Krakovski Stari grad ili Staro mjesto (Stare Miasto) povijesna je gradska jezgra u čijoj se arhitekturi očitava bogata povijesna i kulturna gradska baština prepoznata kao vrijedan spomenik svjetske baštine i kao takav uvršten na UNESCO- ov popis svjetske kulturne baštine 1978. godine kao prvi takav grad u svijetu. Na njegovom početku nalazi se Kraljevski grad smješten na brdašcu Wawel s kojim počinje povijesna priča o nastanku grada. U podnožju Wawela nalazi se špilja u kojoj je prema legendi živio Smok Wawelski, šesteronožni zmaj kojega je ubio vojvoda Krak po kojemu će kasnije grad dobiti ime. Na tom mjestu nastati će Kraljevski grad budući se velikaška obitelj Piastowie (Pjastovići) osamostalila tijekom X. stoljeća do razine osnivanja prve poljske države s Krakowom kao glavnim gradom (službeno je bio glavni grad Poljske od 1038. do 1596. godine). U Kraljevskom gradu središnju poziciju zauzimaju dvorac i katedrala sv. Waclawa kao mjesta krunjenja, vladanja i posljednjeg počivališta poljskih kraljeva. Sam dvorac jedna je od najljepših renesansnih europskih palača. Sa brdašca Wawela u središte Starog mjesta vodi Kraljevska cesta duž koje se nalazi čitav niz sakralnih i svjetovnih monumentalnih građevina koje svjedoče o važnosti i bogatstvu Krakowa kao trgovačkog, komunikacijskog, kulturnog i danas turističkog središta ne samo Poljske nego i Središnje Europe. Njihova graditeljska vrijednost predstavlja glavni razlog da godišnje oko 8 milijuna turista posjeti Krakow. Jedna od njih svakako je Biskupska palača s kraja XIV. stoljeća u kojoj je svoju rezidenciju imao i Karol Wojtyla (budući papa Ivan Pavao II.), prvo kao biskup, potom nadbiskup, a naposljetku kao krakovski kardinal. Nadalje, tu je crkva sv. Petra i Pavla, prva barokna crkva u Poljskoj, a na ulazu na Trg glavne tržnice nalazi se crkva sv. Adalberta, sagrađena u romaničkom stilu što ju čini najstarijom crkvom u Krakowu da bi u XVIII. stoljeću bila barokizirana. Sam Trg glavne tržnice (Rynek Glowny) najveći je srednjovjekovni trg u Europi na kojemu dominira Sukiennice, najstariji europski trgovački centar čuven kao središte trgovine jantarom. Trg ukrašava crkva Djevice Marije, gotička crkva iz XIV. stoljeća sa najvećim baroknim oltarom na svijetu i sa dva tornja od kojih je jedan visok 81 metar, a drugi 69 metara, a sa kojih se svakog punog sata oglašava truba. Ispred crkve veliki je spomenik poljskom pjesniku i rodoljubu Adamu Mickiewiczu. Nasuprot crkve sv. Marije nalazi se podzemni srednjovjekovni grad oživljen multimedijskom tehnologijom. Na jugozapadnoj strani trga nalazi se gotički toranj Ratuszowa, jedini sačuvani dio nekadašnje gradske vijećnice. Zanimljiva je činjenica da je upravo sa ovoga trga poljski vojskovođa i revolucionar Tadeusz Kosciuszko poveo 1794. godine Poljake u oružanu pobunu protiv ruske vlasti. Pola stoljeća kasnije po njemu će poljski istraživač i alpinist Pawel Strzelecki nazvati najviši vrh Australije.

Nedaleko trga smještene su stare zgrade krakovskog sveučilišta (Krakovska akademija) kojega je 1364. godine osnovao kralj Kazimir III. Veliki. Sveučilište je najstarije poljsko i drugo po starosti u Srednjoj Europi. Sveučilišna i znanstvena tradicija živa je i danas što pokazuje činjenica da Jagielonsko sveučilište (nazvano u spomen na poljsku kraljevsku dinastiju Jagelovića) obuhvaća 15 fakulteta sa oko 80.000 studenata. Stari grad sa sjeverne strane zatvaraju Florijanova vrata, nazvana po sv. Florijanu, zaštitniku grada, te kružna utvrda Barbikan, nekada najvažnija fortifikacijska građevina.

Grad crkava, kazališta, muzeja, galerija, restorana, kavana, prostranih trgova, uređenih parkova, širokih avenija, raznih turističkih atrakcija zaista zaslužuje epitet poljske kulturne prijestolnice i jedne od najomiljenijih europskih turističkih destinacija.

Auschwitz-Birkenau - nacistički logor smrti

Drugi dan putovanje je nastavljeno u okolici Krakowa. Prva od njih bila je središnja postaja ovoga putovanja i ujedno najtragičnija. U blizini malog gradića Oswiecima (njemački Auschwitz) u vrijeme Drugoga svjetskog rata, na okupiranom području Poljske kojega su njemačke okupacijske vlasti formirale kao Generalnu guberniju sa središtem u Krakowu, nastao je 1942. godine najveći koncentracijski logor, a nedugo potom logor smrti u Europi. Logorski kompleks sastoji se od tri logora: Auschwitz I kao logor i administrativni centar, Auschwitz II- Birkenau kao logor za istrebljivanje i Auschwitz III (Monowitz) kao radni logor. Njima je pripadalo još 45 satelitskih logora u okolici.

Auschwitz I osnovan je 1940. godine, a u njemu je ubijeno oko 70.000 ljudi, od kojih su većina bili poljski i ruski ratni zarobljenici. Ulaz u logor bio je označen natpisom Arbeit macht frei (Rad oslobađa). Natpis i danas stoji iznad ulaznih vrata. Nakon donošenja odluke o "konačnom rješenju židovskog pitanja" na konferenciji nacističkih čelnika u Wannseeu pokraj Berlina u siječnju 1942. godine, nacisti su uništili malo selo Brzezinka (njemački Birkenau), udaljeno 3 kilometara od matičnog logora da bi proširili logor jer su od proljeća iste godine iz svih dijelova okupirane Europe počele pristizati željezničke kompozicije sa stočnim i teretnim vagonima dovozeći Židove, Rome i pripadnike slavenskih naroda. U logor su stizali i Židovi sa područja Nezavisne Države Hrvatske kao i pripadnici hrvatskog naroda koji su po raznim osnovama poslani u logor. Tako je formiran logor smrti Auschwitz II- Birkenau. Oba logora svojim sačuvanim zidanim zgradama, drvenim barakama, krematorijima kao i predmetima koje su oduzete zatočenicima po dolasku podsjećaju nas na najstrašniji genocid u povijesti čovječanstva i spomenici su opomene i trajni podsjetnik da su tolerancija i miran suživot zalog da se ne ponovi holokaust koji je u logorskom kompleksu Auschwitz- Birkenau odnio oko 1,5 milijuna života muškaraca, žena i djece od kojih su 90% bili Židovi.

U znak sjećanja i u spomen na žrtve fašističkog i nacističkog terora predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka, gospodin Darko Fanuko, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Primorsko- goranske županije, gospodin Dinko Tamarut, predsjednica Foruma žena UABiA otoka Krka, gospođa Marija Tudor, čija je majka Antica Mrakovčić iz Kornića kao pripadnica krčkog antifašističkog pokreta bila zatočenica logora u Auschwitzu, potpredsjednik UABiA otoka Krka gospodin Slavko Karabaić i gospođa Lurda Mršić, članica UABiA otoka Krka položili su vijenac i zapalili svijeću na ploči koja na hrvatskom jeziku ukazuje: Neka zauvijek bude krikom očaja i upozorenjem čovječanstvu ovo mjesto na kojem su hitlerovci umorili oko milijun i po muškaraca, žena i djece, uglavnom Židova iz raznih dijelova Europe. Auschwitz- Birkenau 1940.- 1945.

Dolazak ruske Crvene armije 27. siječnja 1945. godine dočekalo je oko 7.000 iznemoglih i izgladnjelih logoraša. Upravo se taj datum danas obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti.

Nekadašnji logorski kompleks pretvoren je u muzej koji na zoran način posjetiteljima predstavlja tragediju jednog povijesnog razdoblja, ali istovremeno šalje poruku mira kao zalog budućnosti. Uvršten je 1979. godine na UNESCO- ov popis svjetske kulturne baštine.

Wadowice- rodno mjesto pape Ivana Pavla II.

Nakon obilaska logorskog kompleksa Auschwitz- Birkenau put nas je odveo pedesetak kilometara jugoistočno od Krakowa gdje se nalazi Wadowice, mali gradić s oko 20.000 stanovnika, nadaleko poznat kao rodno mjesto pape Ivana Pavla II. Na središnjem gradskom trgu stoji barokna crkva Uznesenja Djevice Marije u čijoj je neposrednoj blizini rodna kuća pape Wojtyle, danas pretvorena u muzej. Obilazak muzeja predstavlja retrospektivu života Karola Jozefa Wojtyle od njegovog rođenja 1920. godine, preko dječačkih, studentskih pa sve do svećeničkih dana kada se nakon službovanja u mjesnoj crkvi preselio u Krakow gdje je postao biskup, a potom nadbiskup i kardinal. Njegov izbor za poglavara Katoličke crkve 1978. godine bilo je svojevrsno iznenađenje budući da su u proteklih 456 godina pape bili isključivo Talijani. Pontifikat pape Ivana Pavla II. trajao je do 2. travnja 2005. godine kada je umro u osamdeset i petoj godini života. Devet godina kasnije, 27. travnja 2014. godine, današnji papa Franjo proglasio ga je svecem. Njegov papinski put i djelovanje, te proces kanonizacije muzej nam prikazuje u cijelosti da bi razgled bio okončan predstavljanjem njegovih mnogobrojnih putovanja i zemalja koje je posjetio. Među njima je i naša zemlja koju je papa posjetio tri puta.

Wieliczka- rudnik kamene soli

Početak trećeg dana putovanja bio je posvećen remek- djelu ljudskog rada i invetivnosti, spomeniku upornosti i ljubavi prema očuvanju baštine. Wieliczka, grad s oko 21.000 stanovnika nalazi se u širem gradskom području Krakowa. Službeno ga je kao gradsko naselje 1290. godine utemeljio poljski kralj Premislav II. kao rudarsko naselje uz rudnik soli poznat još iz rimskog razdoblja kao Magnum Sal ili Velika sol (poljski Wielika Sol, odatle današnji naziv Wieliczka). U rudniku se kamena (stolna) sol kontinuirano eksploatirala od XIII. stoljeća sve do 2007. godine kada je zatvoren kao komercijalno neisplativ. Dimenzije rudnika su impozantne: zauzima površinu od 13,41 km², ukupne dužina hodnika je preko 300 kilometara, a njegovih devet katova doseže dubinu od 327 metara. Obilazak počinje silaskom niz 378 drvenih stuba i spuštanjem na dubinu od 67 metara gdje se dolazi do turističke ceste dužine 3,5 kilometra koja nam prolaskom rudničkim hodnicima i dvoranama pokazuje najveće znamenitosti napravljene od soli: crkvu sv. Kinge (najveću podzemnu crkvu na svijetu), skulpture poljskog fizičara Nikole Kopernika, njemačkog pjesnika Johanna Goethea, ruskog kemičara Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva, poljskog skladatelja i pijanista Fryderyka Chopina, kapele i oltare. Tu je i slano jezero, prikazi rudarskog života i rada, Muzej rudarstva, igraonica za djecu, sanatorij za liječenje dišnih putova sa konstantnom temperaturom i vlažnošću, te naposljetku veličanstvena dvorana u kojoj se održavaju koncerti, ali i vjenčanja. Obilazeći navedene objekte posjetitelj nema dojam da se na kraju turističke ceste spustio na dubinu od 135 metara, a upravo na toj razini kreće rudarsko dizalo koje ga vraća na površinu.

Rudnik soli Wieliczka, najveći europski rudnik te vrste i jedinstveni svjetski turistički fenomen godišnje posjeti više od milijun ljudi. Uvršten je 1978. godine na UNESCO- ov popis svjetske kulturne baštine.

Muzej Oskara Schindlera- spomenik ljudskosti

Nakon obilaska rudnika soli Wieliczka putovanje se nastavilo u krakovskoj gradskoj četvrti Kazimierz u kojoj je u razdoblju njemačke okupacije bio formiran židovski geto. U Ulici Lipowa br. 4 radila je od 1939. godine Tvornica emajliranih posuda u vlasništvu Oskara Schindlera, njemačkog industrijalca rodom iz čeških Sudeta u kojoj je živjela brojna njemačka nacionalna manjina. Tvornica je proizvodila za njemačku vojsku, a radnu snagu činili su krakovski Židovi koje je njihov poslodavac počeo spašavati od deportacija i sigurne smrti od 1942. godine kada je svjedočio nacističkoj akciji likvidacije provedenoj u krakovskom getu. Koristeći brojne veze i poznanstva u nacističkoj stranci, kojoj je i sam pripadao, uspio je do 1944. godine po cijenu vlastite financijske propasti spasiti oko 1.200 svojih zaposlenika. Na temelju povijesnih činjenica slavni redatelj Steven Spielberg snimio je na autentičnim lokacijama film Schindlerova lista koji je 1993. godine osvojio sedam Oskara, među kojima i za najbolji film. Oskara Schindlera je najveći svjetski centar za proučavanje holokausta, Yad Vashem u Jeruzalemu proglasio 1963. godine Pravednikom među narodima. Umro je 1974. godine i prema vlastitoj želji pokopan je na jeruzalemskom katoličkom groblju na brdu Sion.

Sama tvornica danas je suvremeni muzej postavljen kronološki i tematski od početka njemačke okupacije Poljske 1939. godine, formiranja židovskog geta u Krakowu do ruske okupacije Poljske (tako ju Poljaci i danas doživljavaju) 1945. godine. U njegovim prostorijama otkrivaju nam se slike ratnih zbivanja u Europi i posebice u Poljskoj, svakodnevnog života u krakovskom getu, a kao središnje mjesto predstavljena je radna soba iz koje je Schindler vodio tvornicu i smišljao planove o spašavanju svojih radnika. U sobi je nakon rata otkrivena zidna karta Europe kao njezin jedini autentični izložak.

Kao spomenik industrijske baštine, ali i spomenik ljudskosti tvornica- muzej danas je podsjetnik da u atmosferi mržnje i ludosti čovjek može biti drugom ljudskom biću ni manje ni više nego- čovjek, riskirajući pri tome vlastiti život.

Bratislava- slovačka metropola na Dunavu

Posljednjeg dana sudionici tematskog putovanja zaustavili su se u Bratislavi, glavnom gradu Slovačke koji broji oko 420.000 stanovnika. Obilazak grada započeo je na njegovom najvišem i najstarijem dijelu, Starom gradu (Bratislavsky hrad) sa velebnim dvorcem stare prijestolnice iz XV. stoljeća ispred koje je postavljen spomenik kralju Svatopluku, velikomoravskom vladaru iz druge polovice IX. stoljeća kojemu je papa Ivan III. potvrdio samostalnost 880. godine. Sa Staroga grada pruža se krasan pogled na rijeku Dunav i Bratislavu koja se razvila u njegovom podnožju s obje strane rijeke.

Obilazak Bratislave pruža svakom posjetitelju povijesnu šetnju od srednjovjekovlja do recentne slovačke povijesti. Silaskom sa Starog grada dolazi se do katedrale sv. Martina iz XIV. stoljeća u kojoj su se krunili slovački kraljevi, a put kojim su prolazili označen je zlatnim krunama na tlu. Središnji dio grada nalazi se u starom gradskom dijelu u koji se ulazi kroz toranj sv. Mihaela (Michalska brana) ispred kojega je "točka nultog kilometra" na kojoj se nalaze udaljenosti raznih svjetskih gradova. Na glavnom gradskom trgu (Hlavne namestie) dominira Rolandova fontana, a okružuje ga Stara vijećnica u kojoj je danas Gradski muzej. Iza vijećnice put vodi prema Primacilnom trgu i nadbiskupskoj palači na kojoj se nalazi željezni biskupski šešir težak 150 kilograma. U ovoj zgradi boravili su i stvarali Franz Liszt i Wolfgang Amadeus Mozart, a kratko vrijeme i Napoleon Bonaparte u jednom od svojih ratnih pohoda. Od glavnog trga put vodi na Hviezdoslav trg nazvan po slovačkom pjesniku čiji se spomenik nalazi u njegovom središtu. Na trgu se nalaze zgrade nacionalne opere i baleta, te Ganimedova fontana. Šetnju prema Dunavu prekida spomenik Tomašu Masaryku, češkom političaru čijom je zaslugom 28. listopada 1918. godine na ruševinama Austro- Ugarske Monarhije utemeljena Čehoslovačka Republika, koja je postojala do 31. prosinca 1992. godine kada su se Češka i Slovačka sporazumno razdvojile u dvije zasebne i neovisne države (Baršunasti razvod). Danas 1. siječnja Slovaci slave kao Dan osnivanja Slovačke Republike, svoj najvažniji državni praznik. Preko Dunava prelazi nekoliko mostova od kojih su posebne atrakcije Apollo most i Novy most na čijem se vrhu nalazi restoran NLO (na visini od 84 metara).

Bratislava kao politički, gospodarski i kulturni centar Slovačke nudi svojim posjetiteljima razne zanimljivosti. To je tipična srednjoeuropska metropola koja svojom arhitekturom, bogatom poviješću i tradicijom ovjekovječenima u klasičnom usko posloženom starom dijelu na koji se nadovezuje prostraniji novi dio ponosno nosi naziv slovačke metropole i ljepotice na Dunavu.

Nakon obilaska i razgledavanja Bratislave putovanje je nastavljeno kroz Austriju i Sloveniju do Hrvatske i otoka Krka na koji su sudionici ovoga putovanja, pomiješanih, ali svakako uzburkanih emocija stigli u ranojutarnjim satima 17. listopada.

Potpisnik ovih redova kao voditelj Stručnog aktiva učiteljica/ učitelja povijesti krčkih osnovnih škola ovim putem izražava zahvalnost gospodinu Darku Fanuku, predsjedniku UABiA otoka Krka na pozivu da se članovi aktiva priduže ovom putovanju kao i ravnateljima krčkih osnovnih škola na susretljivosti i razumijevanju. Bila je ovo jedinstvena prilika da se in situ doživi prošlost, a to je najbolji način učenja povijesti i najlakši put kojim treba ići u prenošenju znanja i iskustava svojim učenicima.

 

Tvrtko Božić