Savez antifašističkih boraca i antifašista RH

Tri su razloga za ovo drugo izdanje knjige Kalnički partizanski odred:

 

1). Kada smo radili na pripremi rukopisa za tisak ove knjige, autor i suradnici bili su u stisci s vremenom, s obzirom na naše htijenje da knjiga izađe iz tiska u 2002. godini, povodom jubilarne 60-te obljetnice Kalničkoga partizanskog odreda. U tim okolnostima, na finalizaciji rukopisa radilo se užurbano, bez vremenske mogućnosti provjere određenih podataka. To je i razlog da u knjizi prvoga izdanja ima poprilično manjkavosti i grešaka, osobito u trećem dijelu, što smo u ovom izdanju nastojali ispraviti.

 

2). Prvo izdanje ove knjige tiskano je, s obzirom na naše financijske (ne)prilike, u vrlo skromnom tiražu, pa iz tog razloga, već tada nije udovoljeno svim zainteresiranim, da knjigu posjeduju u svojoj biblioteci. Zainteresiranosti za knjigu ima još i danas, kako među starijoj, tako i mlađoj generaciji, u koju s povjerenjem gledamo da će nastaviti gajiti tradicije NOB-a i čuvati uspomene na njezine sudionike, posebno one koji su u toj borbi dali i svoje živote. Bila bi zato velika greška ne udovoljiti toj zainteresiranosti.

Lepoglava, naselje u slikovitom zagorskom pejzažu, u dolini Bednje, podno planine Ivanščice, nedaleko dviju trasa europskih autocesta Zagreb-Graz i Zagreb-Budimpešta, jedno je od najstarijih i najpoznatijih mjesta u Hrvatskoj: kolijevka je znanosti, umjetnosti i kulture koju su stvarali pavlini već od 1400 godine.

 

Ime Lepoglava u dokumentima prvi put se spominje 1399. godine, a već slijedeće 1400. godine grof i ban Herman II Celjski osniva samostan pustinjaka sv. Pavla «sub» Lepoglava, što se najvjerojatnije odnosi na srednjovjekovni grad na brdu gdje se nalazi crkvica Sv. Ivana.

 

Pavlinski samostan postaje kolijevkom kulturno-prosvjetnog i znanstvenog rada. Već 1503. godine osnovan je seminar pavlinskog reda koji 1582. prerasta u gimnaziju: 1656., uveden je studij filozofije, nešto kasnije i teologije. Godine 1674. godine posebnom odlukom cara Leopolda I i pape Klementa X, pavlini dobivaju dozvolu za dodjelu doktorata iz filozofije i teologije.

 

u kojoj su svi đaci bili sretni da mogu učit, u kojoj su profesori bili sretni da ih mogu podučavati, u kojoj su se profesori i đaci uzajamno voljeli i poštivali, gdje su se đaci međusobno pomagali, tko je znao više tumačio je onima koji su znali manje, đaci su se radovali uspjehu drugih kao i svom, zanemarili bi vlastite interese za dobro kolektiva, radili su bez naknade s radošću, uz kritiku i samokritik, sretni što su živi, zajedništvo je bila realnost, novac se rijetko spominjao...

 

Bila jednom škola...

 

„Druže profesore..." - da, profesori i đaci zvali su se drugovima i bili su pravi drugovi, svi smo bili na - ti.

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske zatečen je viješću o razbijanju ploče na grobnici 478 žrtava zločina nad nevinim mještanima sela Prkosa, među kojima je 280 djece. Njih su 21. prosinca 1941. g. poklali ustaški zločinci.

 

Taj vandalizam utoliko je strašniji što se dogodio na Dan mrtvih – 1. studenog, kada kršćani i svi normalni ljudi posjećuju grobove te cvijećem i paljenjem svijeća izražavaju pijetet prema mrtvima.

U knjizi "Drugi gubici"(Other loses) kanadski novinar Jacques Bacque iznosi tešku optužbu protiv generala USA Dwighta Eisenhowera, zapovjednika savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu. Knjigu je objavio u Kanadi 1989. godine. Prema Bacqueovoj tvrdnji, koju potkrepljuje sa podosta dokumenata i izjava svjedoka, proizlazilo bi da je general Eisenhower direktno odgovoran za smrt gotovo milijun zarobljenih njemačkih vojnika nakon Drugog svjetskog rata u savezničkim zarobljeničkim logorima. U koliko bi ti Bacqueovi podaci bili točni, to bi bila veoma teška optužba za sve zapadne saveznike, a osobito za USA. Ipak, u sjeni ovih zbivanja treba biti veoma oprezan.

Krešo je član SABA RH od njegova osnutka, a od 2004. do 2007. godine vodio je Savez kao njegov predsjednik.

 

Umro je jedan o najistaknutijih članova i donedavni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, inžinjer ekonomije Krešo Piškulić. Teško je članovima SABA, borcima antifašistima, jer je Krešo od osnutka član našeg Saveza u koji je kroz dva protekla desetljeća ugradio sebe i sve svoje znanje. Bio je iznimna osoba. Pomagao je svima kojima je mogao. Naglašavao je potrebu podmlađivanja Saveza, jer – govorio je – mladi će nastaviti ostvarivati naš san o boljem društvu, o jednakosti svih ljudi u Hrvatskoj, a pogotovo o društvenoj jednakosti antifašističkih boraca i branitelja iz Domovinskog rata. Krešo je član Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske od njegova osnutka i odvajanja od tadašnjeg SUBNOR-a Jugoslavije. Od 1991. bio je punih 13 godina potpredsjednik, a od 2004.-2007. godine vodio je Savez kao njegov predsjednik.

Michael Vanderborght bio je šest godina na čelu Međunarodne federacije boraca – Saveza antifašista (FIR)
 

Međunarodna federacija boraca-savez antifašista (FIR) objavila je tužnu vijest svim svojim članicama da je 12. rujna 2010. u 85. godini života umro predsjednik FIR-a Michael Vanderborght.

SABA RH je 24. kolovoza 2010. uputio Vladi RH, Hrvatskom saboru i Predsjedniku RH otvoreno pismo sljedećeg sadržaja:

 

U okviru od ranije ostvarene dobre suradnje, predstavnici dubrovačkih antifašista: Marinko Vlašić, Antun Gavranić i Branko Grošeta su 13. srpnja ove godine boravili u Grahovu, gdje su na poziv SUBNOR i antifašista Republike Crne Gore prisustvovali obilježavanju 13. srpnja – Dana ustanka crnogorskog naroda protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu, koji se obilježava i kao Dan državnosti Republike Crne Gore. Taj državni praznik je i u susjednoj državi ove godine bio u znaku 65. obljetnice pobjede nad fašizmom. Na svečanosti pred obnovljenim spomeničkim kompleksom u Grahovu, koje je antifašističkoj NOB-i dalo veliki broj poginulih boraca za slobodu, među njima i legendarnog heroja sa Sutjeske Savu Kovačevića, prigodno su govorili Andrija Nikolić, predsjednik SUBNORA i Filip Vujanović, predsjednik Republike Crne Gore, a na spomen obilježje poginulim borcima NOR-a položen je i vijenac dubrovačkih antifašista.